Nakon izmišljenih superjunaka i distopija koje nude alternativu sivoj recesijskoj svakodnevici, na red za ekranizaciju došle su i biografske priče o tvorcima globalnih brendova. Nakon prilično uspješne ‘Kuće Gucci‘ s Lady Gagom kao modnom Lady Macbeth, još je jedan talijanski ponos preselio na velika platna. ‘Lamborghini: Čovjek koji je stvorio legendu‘ priča je o utemeljitelju tvrtke za proizvodnju luksuznih automobila koji do dana današnjeg slove za simbol prestiža.
A s prestižem, nažalost, nikakvih dodirnih točaka nema filmska drama o životu i ostavštini Umbrijca Ferruccija Lamborghinija čiji se logo bika desetljećima duri s oplata auta nedostupnih običnim smrtnicima. Lamborghinijev filmski životopis površna je i mlitava priča koju režira i potpisuje Robert Moresco, Oskarom ovjenčani koscenarist ‘Crasha‘. Od te je kontroverzne automobilističke drame s Matt Damonom iz 2004. prošlo podosta vremena, a Moresco je očito upao u kreativnu blokadu jer ovo što sad isporučuje više sliči na rabljeno vozilo negoli na prvorazrednu jurilicu.
Kljasta pripovijest o usponu automobilističkog mogula čini se kao nepretenciozan B film s respektabilnom glumačkom postavom. Frank Grillo (Avengers), podcijenjeni interpret tarantinovskog profila, uletio je u ekipu kao zamjena Antoniju Banderasu. Grillo se istinski trudi iz svog glavnog junaka iscijediti malo života, no scenarij ga sputava u pokušaju da Lamborghinija suptilnije razobliči kao bezobzirnog fantasta s manjkom osjećaja.
Nastojanje da se prikaže rivalitet s konkurentom Ferrarijem svodi se na nemuštu noćnu uličnu utrku starih takmaca, pri čemu glumačka veličina Gabriela Byrnea u ulozi Enza Ferrarija ostaje potpuno neiskorištena. Morescoov film nespretno balansira između melodrame i kvazi tehničkog pristupa tematici te na kraju gubi i publiku skloniju romansi (većinom žensku) i gledatelje poklonike skupih vozila (većinom gospodu).
‘Lamborghini‘ je najčvršći u prvom od tri čina gdje je glavni protagonist mladi i nadobudni povratnik iz Drugog svjetskog rata: Talijan Romano Reggiani snalažljiv je pred kamerom, dobro (o)vlada finesama zanata, no baš kad se uz njega donekle vežete, zamijeni ga nesretno izgubljeni Grillo kao odrasli magnat.
Lamborghinijev uzlet od proizvođača traktora do izlagača na mondenim salonima automobila predočen je rastrzano i bez premosnica, a poslovni poduhvati junaka uglavnom se iznose verbalno. U slučaju ove biografske drame, trajanje od sat i pol prekratko je da bi se gledateljima približio lik ovog osebujnog inovatora zamršenog emotivnog života.
Primjerice, ključni odnos sa sinom Toninom po čijem je književnom predlošku snimljen filmNa tom planu ne pomažu previše epizode Ferruccijevih družica. Hannah van den Westhuysen odviše je egzaltirana dok glumi njegovu najveću ljubav Cleliju, a davna oskarovka Mira Sorvino u roli druge supruge Annite izgledom je nepropoznatljiva, a izvedbom miljama daleko od vremena slave.
Filmski životopis Ferruccija Lamborghinija jasno pokazuje koliko je žanrovski nezahvalan zadatak na brzinu ‘splesati‘ nečiji CV i nadati se da će ga obožavatelji prigrliti žmireći na nezgrapnosti, samo na ime sentimenta.