Zoran Kesić joj je dao 24, a za razgovor za ‘Dubrovački‘ je dobila četiri minute, doduše, dobio je ‘Dubrovački‘ čak pet minuta za intervju, ali bolje i jednu minutu ostaviti viška kako bi ostalo vremena za slikavanje. Takvi su bili vremenski okviri za razgovor s Anom Đurić Konstraktom koja je zajedno s bendom Zemlja Gruva u subotu održala koncert u kampu Solitudo. Brzo, brže, intervju s Konstraktom.
Dakle, ‘umetnica mora biti zdrava‘, a novinar mora biti kratak. I šta ćemo sad? A nije ovo Stanković! No, barem se srbijanska glazbenica naučila nositi s ograničavajućom minutažom: u samo tri minute nastupa na ovogodišnjem Eurosongu u Torinu uspjela je oduševiti cijelu Europu, a zašto ne bi u četiri minute suvislo odgovorila na lagana novinarska pitanja?! Dubrovčani koji su Konstraktu otkrili prije "In corpore sano", znat će kako je kao članica Zemlje Gruva 2017. nastupila na Orsuli, a 2019. u kampu Solitudo, tako da se Đurić nakon tri godine ponovno vratila na hrvatski jug. Godine prolaze, a tek četiri minute!
Kako je ponovno vratiti se u Dubrovnik?
Pa uvijek lijepo, ne znam jeste li već oguglali na to, ali jako vam je lijepo ovdje! (smijeh) Stvarno je lijepo, imamo i neke prijatelje u Dubrovniku tako da volimo doći.
Jeste li stekli dojam kako ‘diše‘ dubrovačka publika?
Nismo ovdje imali samostalan koncert čini mi se, uvijek je to bilo u okviru nekog festivala tako da ne možeš baš ocijeniti što je posrijedi. Ali, čini mi se da je malo stroža publika.
Po čemu?
Pa znate, gledate malo što je ovo, malo se promišlja, ali vidjet ćemo... Bili smo ovdje s Femijem Kutijem i s Darkom Rundekom koji su bili ‘headlineri‘, ali ovaj koncert u Dubrovniku je ipak malo drugačiji.
Arhitektica ste, koliko Vas je Dubrovnik arhitektonski zadivio, koliko Vam je u tom smislu zanimljiv?
Uživam svakako, ali nisam ga gledala arhitektonski... Oslobođena sam toga da gledam urbanizam, jednostavno, prošli smo Gradom, a što tu čovjek može reći?! To je divno! Ali, nisam baš upoznata s ovim što bi bila neka nova arhitektura, ne mogu to procijeniti.
Ima li nešto u Gradu što Vam se posebno svidjelo?
Znate, uvijek Vas prijatelj odvede u Gradsku kavanu, tu se pojede kolač s jabukom i popije espresso i to je to. To je možda i najljepše. Jedino, turizam, puno je ljudi i mislim da malo ograničavaju to uživanje u ambijentu.
Jesu li porasla očekivanja nakon Eurosonga, očekuju li ljudi nešto ‘grandiozno‘ na Vašim koncertima?
Možda, ali to ne znam i u suštini držim se toga da se time i ne bavim: mi radimo ono što radimo, to je ono što možemo pružiti, nekad u boljim, a nekad u malo lošijim uvjetima, ali nikad nismo radili po onome što mi mislimo da su očekivanja, smatram da je to i pogrešan put.
Je li splasnuo pritisak, hype nakon Eurosonga?
Jest, splasnulo je to. Imamo dosta koncerata, koncertno smo aktivni, ali generalno, onaj ‘hype‘ koji je trajao oko Eurosonga i ona medijska prisutnost je ipak malo popustila.
Nedostaju li Vam vremena prije Eurosonga?
Nekako vjerujem da će stvar doći na tu neku primjereniju mjeru... Ta tvrdoglava medijska pozornost na ono što radimo mi možda malo smeta, ali to će sve popustiti, tako nekako mislim. Gledam uživati u svemu ovom što se događa i prihvatiti taj tijek.
U jednom ste intervju kazali kako se glazbenicima iz Srbije izuzetno teško probiti na hrvatske radiovalove, a obrnuto je puno lakše.
Da, čini mi se da je tako.
Što bi se tu trebalo promijeniti?
To je neka uređivačka politika s kojom mi nemamo kontakta. Mislim da je lijepo da postoji podrška. Mi smo nekako, kako da kažem, ‘jedno‘ tržište, razumijemo se i mislim da je u tom smislu sasvim logično da postoji medijska promocija svih tih autora koji su s ovog područja. U pitanju je glazba, a ne politika.
Ali postoje barijere?
Da, postoji uređivačka politika i na nju nemamo utjecaja, nadam se da će se ona promijeniti.
Uvijek ste tako smireni, čak i kad Vas konfrontiraju s nekim lošim mišljenjem o Vama, što Vas može izbaciti iz takta?
Nepravda, na primjer... Evo, sad ste me uhvatili... To je nekako dječji odgovor... Znate što? Nedostatak dobre volje za razumijevanje situacije, eto, to me izbaci iz takta, kad ljudi ne učine napor kako bi razumjeli drugu stranu.
Proslavili ste se pjesmom o zdravlju, što ‘umetnica‘ čini za svoje zdravlje?
Uglavnom se to svodi na momenat da jednom dnevno imaš pola sata, sat sam sa sobom i svojim mislima. To je nekako bitno, a što se tiče fizičkog zdravlja – umjerenost i zdrav razum, ne zanosiš se na prvu svim trendovima, nego pratiš nešto svoje.
Jeste li se uspjeli odmoriti na hrvatskoj obali?
Nismo, imali smo jedno lijepo prijepodne u Dubrovniku.
A što nakon Dubrovnika, nastavak turneje?
Nastavak do kraja rujna, a onda ide pauza.