Frano Lasić: ‘Znaju mi reći kako ti u poznim godinama, pa malo dijete. Ali netko sazrije ranije, a netko...‘

Izuzev male uloge u Brešanovoj hit seriji "Dnevnik velikog Perice", Frane Lasića dugo nije bilo u nekom domaćem projektu. Prema svemu sudeći "Ruža vjetrova", RTL-ova serija koja se snimala od 2011. do 2013. bila mu je posljednji veliki angažman. I upravo se s RTL-ovim novim projektom 68-godišnji Lasić vraća na hrvatske ekrane, piše Jutarnji. Riječ je o seriji koja će startati na jesen, a čije snimanje je počelo prošli tjedan. Radnja ove dramske serije s elementima humora prati uvjetno rečeno svijet nogometa, a Lasić glumi Rudolfa Hermana, pripadnika visokog zagrebačkog društva, uglednog arhitektu, građanina i intelektualca. "Predsjednik je i udruge građana koja brine o stambenoj kvaliteti života i kako je omogućiti što većem broju Zagrepčana. Životna ambicija mu je Zagreb na Savi, a došljake kao što je Mirko gleda s prezirom, krivi ih za sve loše u svom gradu. Jako je ponosan na svoju kći Sonju (Nadia Cvitanović), a isto toliko razočaran u sina Zvonimira (Marko Petrić).", stoji u opisu Lasićeve uloge.

- Prvenstveno me privukao zgodno napisan scenarij, jer tekst i priča su vrlo važni. Ako je pitka priča koja se lako čita, onda će i gledatelji moći lako pratiti i bit će im zanimljivo. Druga stvar je ta što sam ja oduvijek želio studirati arhitekturu, čak sam i pokušao, nažalost, nisam uspio pa sam završio na sasvim drugom poslu - otkrio je glumac koji već godinama živi u Beogradu s 37-godišnjom suprugom Milenom Matić i njihovim 2,5-godišnjim sinčićem Nikolasom.

Pričamo kako sada radi, koliko dugo ga nije bilo u nekoj domaćoj seriji ili filmu, a on objašnjava kako je cijeli život bio "freelancer".

- Onda sam otišao u penziju koja nije ružičasta, nakon 40 i nešto godina staža. Radim i dalje kao što sam radio cijeli život, onda kada ima posla s tim da kad ste "slobodnjak" morate se dobro organizirati, jer nikad ne znate kada ćete slijedeći put raditi. Morate stvarno dobro promisliti do kada bi vam mogla trajati pauza i kada će vas ponovno zvati. Sticajem okolnosti ponovno se počelo dosta raditi, a živimo u takvom svijetu u kojem čovjek ukoliko ima energije treba raditi. Što se moje energije tiče,... recimo eto, tu su neki problemi vezani uz godine proizvodnje. Boli kuk, jedan sam operirao, treba i drugi i te neke stvari. Sada kada se sretnem na godišnjici mature sa svojim prijateljicama i prijateljima iz gimnazije, a prošlo je 45 godina od mature, razgovor se vrti oko toga kako boli koljeno i koliko pomaže tigrova mast. Malo se razlikuju teme od prijašnjih dana, ali Bože moj, sve to podrazumijeva ljudski život - uz smijeh uzvraća Lasić. No, strašno mu je važno objašnjava, gledati s optimizmom u budućnost jer živimo vremenu koje nas stišće nemilosrdno, stavlja veliki teret na naša pleća.

- Između ostalog baš zato mi je drago da radim ovaj projekt koji je nakon dugo vremena sadržaj u kojem nema nasilja, u kojem nema psovki, u kojem nema kriminala kojeg vidimo svaki dan kada upalimo televiziju i pročitamo novine. Već jako dugo živimo u jednom crnom vremenu počevši od korone do kriminala i ubojstva koja se događaju oko nas. I zato će vjerujem ljudima biti zaista odmor za dušu da na programu ide nešto što ima nekog svjetla, neke radosti,... - zaključuje glumac.

Nova RTL-ova serija koju scenaristički potpisuje autorski trojac - Vlado Bulić, Mirna Miličić i Goran Rukavina, obzirom da će ići od ponedjeljka do petka, bez sumnje je i fizički zahtjevan projekt.

- Živim u Beogradu i trčim gore-dolje, s jednog snimanja na drugo. Inače kad god se rade veliki projekti, velike serije, posebno po zimi, dignete se po noći, izađete iz studija ponovno vas dočeka noć, dođete doma, učite tekst, sutradan ponovno ustajanje u 5 ujutro i idete raditi. Ali jedina stvar koja je bitna jest da se radi s osmijehom na licu - ističe Lasić.

Pitamo ga i kako je njegov najmlađi sin.

- Presladak je. Nikolas ima dvije i pol godine, a naravno supruga je tu u prvim redovima i oko svega brine. Ja koliko god mogu trčim okolo naokolo i bez obzira što ljudi kažu ‘joj kako ti u poznim godinama pa malo dijete‘, mogu samo reći da jednostavno netko sazrije prije, a netko poslije. Ja sam nekako bio dječak u glavi, naravno fizički godine pokazuju svoje prste, ali kad ste stariji posložite vrijeme drugačije, naučite ono slobodno kvalitetnije koristiti i mislim da se na neki način puno više možete baviti djetetom. S druge pak strane, to malo djetešce vam daje osmijeh na lice i energiju toliku da vam je svaki dan lijep.