Steve McQueen, omiljeni filmski antiheroj 1960-tih i 1970-tih, ulogu u mučnoj zatvorskoj drami 'Papillon' (Leptir) često je isticao kao najdražu u karijeri. Premijerno prikazan 1973., taj ga je film temeljen na autobiografiji rehabilitiranog francuskog kažnjenika Henrija Charriera, povezao s drugom hollywoodskom ikonom, Dustinom Hoffmanom, i obojicu proslavio.
Točno 45 godina kasnije, u kinima svjedočimo remakeu 'Papillona'. Umjesto McQueena u naslovnoj je ulozi Leptira plavokosi Britanac Charlie Hunnam (poznat po TV seriji 'Sinovi anarhije' i propalom 'Kralju Arthuru' Guya Ritchiea), dok je u Hoffmanovu prugastu tuniku lika Louisa Dege uskočio 'zlatni globusovac' Remi Malek, filmski Freddie Mercury iz 'Bohemian Rhapsody'.
S obzirom na reputaciju prethodnika, za novi glumački dvojac izazov je bio golem, no hrabro su ga prihvatili i – položili ispit ulogama supatnika iz tropske kažnjeničke kolonije u Francuskoj Gijani.
Fizički snažniji Leptir, lažno optuženi obijač sefova, postaje tu zaštitnik krhkom ali novcem dobro potkoženom krivotvoritelju obveznica Degi. U okrutnom mikrosvijetu kaznionice dvojica uznika razviju neobičnu vezu. Prijateljstvo lišeno homoerotičnosti, a temeljeno na međusobnom uvažavanju i povjerenju 13 godina odolijeva krajnje nečovječnim uvjetima robijanja.
Poseban fabularni odvojak prati Leptirovu čežnju za slobodom koju ne mogu zauzdati ni neuspjeli bijegovi praćeni kaznama i maltretiranjima u samici. Oportunist Dega pak bira lakši put i slobodu više ne povezuje s vanjskim svijetom.
Uz interakciju likova, 'Papillon' dosta pozornosti pridaje ugođaju kaznionice i bližeg joj okoliša, u čemu su od pomoći crnogorske lokacije gdje je drama dijelom snimana.
Mnogi gledatelji s naših prostora prepoznat će kotorske ulice kojima puzi kolona zatvorenika, kao i interijer austrougarske utvrde Mamula, 'blizanca' konavoskog zdanja na Prevlaci koji 'glumi' Vražji otok, izbu za doživotne osuđenike. A u moru statista locirat će i našijence Slavka Sobina i Gorana Navojeca u sporednim ulogama nasilnika i hohštaplera. I krajem uha registrirati pokoju tipično balkansku psovku usred bespuća južnoameričke kažnjeničke kolonije iz 1930-tih.
Uz tu i još pokoju bizarnost na račun Leptirove nerealne uščuvanosti nakon višegodišnjih patnji, kvazitropske vegetacije i krajolika, 'Papillon' mladog danskog redatelja Michaela Noera ugodno je iznenađenje.
Vjerojatno neće postati klasik poput 'Iskupljenja u Shawshanku', no već jest pohvala preživljavanju i krik protiv zlostavljanja kakvo su prakticirali zlosilnici od Auschwitza do Guantanama.