Od prekida prvih zaruka s današnjom suprugom Jennifer Lopez, tamo početkom novog tisućljeća, glumac Ben Affleck pet puta se uspješno okušao u režiji. Upućeni smatraju da je ozbiljno zakinut na dodjeli Oscara 2013. kad za izvrsni politički triler Argo o talačkoj krizi u Teheranu nije izborio ni nominaciju.
No, Afflecka ni izostanak priznanja ni dugogodišnja ovisnost o alkoholu nisu omeli u glumi niti u daljnjim redateljskim pothvatima. Zadržao je i vrijedno prijateljstvo iz djetinjstva, obnovivši nakon više od četvrt stoljeća filmsku suradnju s Mattom Damonom. Dvojica asova srednje hollywoodske generacije osvojila su kipić za najbolji scenarij za dramu ‘Dobri Will Hunting‘ davne 1997., a sad su udružili snage u Amazonovoj sportskoj drami koji ih vraća u doba odrastanja 1980-tih.
Na prijelomne događaje u tadašnjem svijetu podsjeća uvodni filmski kolaž, dok je odjava u znaku uspona na košarkaški Olimp jednog od najvećih, Michaela Jordana. No, suprotno očekivanjima, ‘Air‘ nije biografija diva Chicago Bullsa, lik MJ-a tek je lightmotiv radnje o nastanku kultnih tenisica i uzletu Nikea, branda koji ih je globalno proslavio. Affleck u filmu plastično prikazuje eru bez mobitela i flat monitora, doba kad su se unosni poslovi dogovarali osobno ili preko žice, a galop Reaganova neoliberalnog kapitalizma mljeo sve pred sobom.
‘Air‘ nudi insiderski uvid u poslovne teškoće Nikea kojemu je opstanak u borbi s jačim konkurentima jamčilo samo lansiranje inovacije poput Air tenisica. Interakcija likova kroz britke dijaloge i jasno izraženu motivaciju najjači je dio filma. Matt Damon u naslovnoj ulozi Nikeova scouta Sonnya Vaccara sa zaobljenim trbušćićem i tijesnim cipelama vizualno je miljama daleko od predodžbe sportskog managera, no glumački superiorno ‘zakucava‘ gdje god se ukaže.
Affleck je prijatelja velikodušno gurnuo u prvi plan, dok je sebi dodijelio minornu rolu osnivača Nikea, milijardera Phila Knighta. I u tako ograničenom pojavljivanju zanatski je pokazao mnogo više od kostimografa koji su mu na glavu nalijepili užasno neuvjerljivu periku.
Komičar Chris Tucker je lik marketinškog stručnjaka Jordan branda Howarda Whitea iskarikirao do nesnošljivosti dok je lik Nikeova izvršnog direktora Roba Strassera u izvedbi Jasona Batemana fin primjer uravnoteženosti.
Chris Messina kao neurotični Jordanov manager David Falk jedno je od otkrića filma u kojem oskarovka Viola Davis igra Jordanovu majku Deloris, opaku pregovaračicu koja sinu trasira put u besmrtnost. Davis je karizmatičnim nastupom zasjenila većinu muškog ansambla. Navodno je upravo nju Michael Jordan htio za filmsku majku i bogme nije ostao siroče.
Film Bena Afflecka prožet je nostalgijom za analognim danima košarke i poslovnog entuzijazma predinternetskih korporacija koje su marketinškim vratolomijama probijale put prema gore. Ipak, oduševljenje boljom prošlošću Nikea i drugih američkih simbola suzilo je prostor za dublju karakterizaciju likova.
Odluka da filmski Jordan pojavom izostaje iz kadra možda jest intrigantna, ali ne postiže cilj. Dubrovčani su se na Stradunu uvjerili da veliki košarkaš uopće nije božanski nepristupačan. U filmu ga je samo trebalo bolje približiti mladima koji su stasali izvan dosega njegova sportske aure. Životopis čovjeka od krvi i mesa ipak je zanimljiviji od povijesti jedne profitabilne tenisice.