Nataša Deranja, pletilja i vezilja zlatnih ruku : Zbog vune i konca nikad nisam na iglama!

Ruke svačije bake na svijetu oduvijek su bile zlatne. Osim što su držale obitelji na okupu, najbolje kuhale, najljepše grlile, znale su i svakog vraga izvesti, a nama se to činilo kao posve normalna stvar. Poput pletenja petnaest džempera koje bi svi članovi obitelji dobili za Božić ili rođendan, pa do svega ostaloga, radile su to s nevjerojatnom lakoćom, baš kao što to danas radi Dubrovkinja Nataša Deranja čija su pletiva postala totalni hit.
-Počelo je prije nekih osam godina, s kukicom u ruci izgubila bih se u vremenu, opustila, uživala i još nešto napravila što je nosivo, korisno i lijepo. Naravno da nisam počela od velikih stvari, niti su te kreacije uvijek bile uspješne. Ali – dobra stvar kod pletiva je ta da kad nešto fališ, uvijek možeš isparat' i ponovo!” - smije se Nataša koja u kukičanju i pletenju nalazi sve ono što je veseli. Nedavno je svoje radove počela objavljivati i na Facebooku, a komentari i oduševljenje govore sami za sebe. I ne, nisu to samo šalovi, kapice i bječve. U Natašinim ormarima ima takvog blaga koja su, kao ono vani kažu, pravi 'showstopperi' kojeg ne možete prestati promatrati.

Red po red...

-Najviše možda volim plesti džempere, ali nakon nekog vremena ili nekoliko komada odlučim da sam se zasitila i da hitno moram promijeniti smjer, pa na red dolaze haljine, dodaci za ramena, glavu, ruke noge, torbice, ukrasi... Ideja ne nedostaje, a pandemija mi je lani došla kao naručena.”
Lockdown je njoj stigao kao melem nakon dotad normalnog i žestokog životnog ritma gdje se sve nešto 'mora', pa su joj najbolji prijatelji bili vuna, konac, kukica i igla.
-Jedino što moram je naći dobar položaj, neku fotelju ili kauč, malo svjetlosti i to je to. Krenem i ne znam napraviti pauzu, pa me kasnije sve boli, i oči i leđa i ruke, ali svejedno uživam” - priča Nataša koja od gusta odijeva susjede, prijateljice, rodbinu, djecu prijatelja i poklanja sve ono što nije sebi pospremila u ormar.

-Ma sad već imam toliko toga da stvarno ne mogu odlučiti gdje ću s tim, ali uvijek ima Božića, rođendana i nekih prilika kad ću od srca moje radove pokloniti onome kome se i sviđaju. A i sad sam razvila odličnu mrežu s prijateljima, kad nalete na neku vunu ili posebnu boju odmah zovu i pitaju treba li ti ovo, hoću ti uzeti... Pa onda pored narudžbi materijala koje nabavljam iz Zagreba i Osijeka, imam i ove druge opcije kojih nikad ne ponestaje.” - priča Nataša čiji suprug i sinovi ipak ne nose njezine radove, što joj ne smeta, obzirom što je već dosad napravila i poklonila, modela ima i više nego dovoljno.

Tutoriali su zakon

Pauzira, kaže, jedino kad mora napraviti objed ili ima neku drugu neodgodivu obavezu, a inače je zauzeta tim novim svijetom koji joj se otvorio kad je jednom prilikom pletenje ukucala u internetsku tražilicu.

-Šokirala sam se koliko toga ima na svijetu, a najvažniji od svega su mi bili tutoriali kroz koje sam sve naučila i još učim. Spretnija sam s kukicom nego s iglama, ali i tu se sve više učim. Zaista se može naći svašta za svakoga, a taj svijet pletenja je meni fascinantan. I tako sam puno toga savladala, naravno, u početku je bilo svega, ali lijepo isparaš pa sve ispočetka, dok ne bude bez greške. To je divota kod pletenja i kukičanja, uvijek ima popravka. Sad kad gledam unatrag, pa puno sam ja toga napravila!” - priča Nataša kojoj je prvi pokušaj bio kukičani ukras za nogu kojeg primjerice najviše rade u Španjolskoj i koji je toliko efektan da je natjerao da krene dalje. Dolaze hladnija vremena i vrijeme je za tople pletene dodatke koje i sama Nataša rado nosi, dok je ljeti koncentrirana na komade od stopostotnog pamučnog konca,a komadi koje napravi su 'stani pa gledaj'.
-To je nešto što me opušta i što volim i želim da tako i ostane.”