Sezona je respiratornih bolesti, a za ublažiti grlobolje i prehlade dobro će poslužiti domaći proizvodi, posebno kvalitetan med u čaju, s limunom ili 'solo'.
No, s nabavkom meda treba biti oprezan jer puno je krivotvorenog, čiji ga proizvođači distribuiraju na tržište iz uvijek istog, prozaičnog razloga – zarade. Napišu na tegli da je med, s naljepnice vam se smiješi pčela i već poslovično naivni Hrvati posegnu za njom. Još ako je 29.99, tko sretniji od nas!
No, lažni med često ne ispunjava uvjete za ljudsko korištenje i čak može biti štetan po zdravlje. Ima ga svuda, i po trgovinama i po tržnicama, gdje ga, ruku na srce, baš i ne očekujemo.
Prema najnovijim izvješćima Svjetske pčelarske organizacije, u prošlom desetljeću zabilježen je nagli porast ponude krivotvorenog meda. Proizvođači na deklaraciji moraju navesti sve sastojke koje proizvod sadrži. Ako med nije prirodan, to treba i pisati na naljepnici, uključujući i postotak pravog meda, ako ga uopće ima. No, mnogi ne čitaju deklaracije ili su toliko sitne da to nije ni moguće.
Svjedoci smo da je većini u današnje vrijeme najvažnija jeftina cijena, što je Kina najbolje iskoristila i postala gospodarska sila s kojom se druge teško mogu mjeriti. Što je zapravo sadržaj, je li kvalitetan ili ne, mnogima je skoro nebitno, kako po pitanju namirnica, tako i svega ostaloga.
Ali da ne bismo sad skrenuli u filozofske vode – činjenica je da je na policama trgovina puno lažnog meda. Krivotvoritelji su sve sofisticiraniji, pa čak uspijevaju kristalizirati lažni med, kao da je pravi.
Najsigurnija kupnja svakako je izravno od medara, za kojeg znate (a u malim sredinama je to teško ne znati) da ima svoje košnice i uistinu se bavi tim poslom.
Željko Butjer, poznati dubrovački medar koji je osvojio puno nagrada za svoj vrhunski med, na pitanje ima li u Hrvatskoj krivotvorenog meda, kaže:
- Ima ga sva sila! Naša inspekcija, kakva je-takva je. Vidite da na to ne obraćaju pažnju. Ima ga po butigama i po tržnicama, bude ga i u Gružu. Puno je lažnih medova – kazuje Željko.
– Može se prepoznati na više načina – savjetuje, pa kaže:
- Svaki koji je pravi med, mora se kristalizirati na temperaturi ispod 18 stupnjeva. Ali moram reći da su se falsifikatori toliko dobro usavršili da će prosječan čovjek teško raspoznati lažni od pravog meda! Mogu staviti u njega bilo koji miris – hoćete kadulju, hoćete vrijesak. To se izmiješa, isto kao što rade s maslinovim uljem. Teško je danas ikomu vjerovat'! – govori čovjek koji je pedeset i tri godine pčelar. Košnice uglavnom drži u Primorju, u srcu prirode i ljekovitog bilja.
- Iz Kine su uvozili ono od čega se pravi jedno popularno piće, tu neku smjesu koja je kao cimenat. Od toga se pravilo to piće. Uzimali su to naveliko, otapali i dodavali šećer i tako pravili krivotvoreni med. Kad nema meda, oni ovog daju jeftinije i o tome se radi – upozorava iskusni medar. – Bilo je to na televiziji puno puta. Od stotine uzoraka, dva budu u redu. Na deklaracijama često piše istinit sastav, ali toliko sitnim slovima da vam ni povećalo ne pomaže! I uglavnom piše uvoz Kina. Lijepo vam piše, pa se vi mislite! – govori Željko kako se oni lukavo ograđuju.
Pa gdje kupovati med?
– Na tržnici. Ali samo ovako: gdje se prodaje riba, pitajte gdje je dobro povrće i gdje ćeš uzeti med. Ribari će vam točno kazat' gdje ćete uzet. Tako i kad kupujete ribu, pitajte prodavače voća i povrća u koga ćete uzet ribu – mudro zbori medar Željko, koji ima barem 50 stalnih mušterija.
- Ove godine je med 100 kuna, ali ljudima nije ništa skupo kad su zadovoljni – zaključio je naš sugovornik.