StoryEditor
ZagoraPOLJIČKa KNEŽEVINa

Žitelji Vele Njive u svom su zaselku na trenutak oživili duh starih vremena: ‘Ajmo malo ako bi se dalo, ako ne bi, nije nam ni stalo…‘

Piše Mladen Nejašmić
22. svibnja 2020. - 19:42
Goran Mikas, Ivona i Karla PavićTino GoleŠ

Ajmo malo ako bi se dalo, ako ne bi, nije nam ni stalo…, kaže jedna stara gornjopoljička kirijaška pjesma, koja završava još starijom u zamosorskim selima ukorijenjenom poslovicom: A bez volje ništa bolje.

E baš te volje bilo je potrebno mještanima Vele Njive kod Srijana da u svom zaselku barem na trenutak ožive duh nekih starih vremena sa svim tim obilježima gornjopoljičkog života, kada su selom hodale djevojke u narodnim nošnjama, čistila se vuna pod gargašama, a voda s Cetine nosila u vučijama uprćenim na leđa poljičkih žena

Ovaj put od iskona naovamo u Velu Njivu prizvala je zagrebačka udruga “Val kulture” u suradnji s ovim starim poljičkim zaselkom.

- Cilj je ovog projekta prije svega očuvati baštinu drevne poljičke kneževine na kojoj radimo već neko vrijeme. Tako imamo u planu, među ostalim, napraviti i izložbu na temu života u Poljicima. Jasno, ako dopuste okolnosti, prikazat ćemo i fotografije, no ono najvažnije je potaknuti mlade ljude da sačuvaju ono što su im preci ostavili u nasljeđe - otkrio nam je plan aktivnosti Ivor Zidarić, predsjednik zagrebačke udruge.

Ipak, najzaslužnije za ostvarenje ovog projekta svakako su sestre Ivona i Karla Pavić, koje su se za ovu prigodu obukle u svečane nošnje te uprizorile već polako zaboravljenu svakodnevicu tamošnjih žena. Kudiljanje, predenje vune, nošenje vučija s vodom... tek je dio poslova koji su svojedobno bili nezaobilazni “ritual” svake seoske žene.

Pogotovo onima iza brda, u krševitom krajobrazu naše Dalmatinske zagore, gdje je, u odnosu na one u primorskom ili ravničarskom dijelu Lijepe naše, život tamošnjih žena bio kudikamo suroviji i teži u tom Mjesečevu krajoliku i živcu kamenu koji ih je iznjedrio. Cetina je za njih sestra u nevolji, jednako kao što im je Mosor brat u nesreći.

Ona im pruža život, a on sigurnost.

Vrelo poljičkih običaja davno je presušilo, više se ne čuje pjesma gornjopoljičkih težaka, niti ona u to vrijeme na daleko čujna pjesma grmarica.

- Iako ne živimo u selu, znamo ponešto o našoj slavnoj kneževini, pa i o našem dičnom plemenu, običajima, snoviđenjima, strastima i legendama. Tako da smo ponosne što imamo priliku odjenuti stare nošnje koje su, nažalost, pa već postale zaboravljene, i tako promovirati Velu Njivu i našu bogatu poljičku tradiciju - uglas će Ivona i Karla Pavić.

A da tradicija ostane sačuvana, brine se i Goran Mikas, glazbenik na tradicionalnim glazbalima, koji proučava i iz zaborava izvlači pjesme, običaje i tradiciju. Istražujući Gornja Poljica, uvidio je da i u svom dvorištu ima jednako, ako ne i bogatiju tradiciju u odnosu na neke druge zemlje u našemu okruženju.

Počeci njegova sviranja i prikupljanja starih zaboravljenih tekstova bili su poput opijuma i tako već nekoliko godina.

Plodovi njegova istraživanja i spoznavanja vrijednosti svoje tradicije rezultirali su i ovim projektom čuvanja baštine i otimanja zaboravu.

Da sve to prođe onako kako je i zamišljeno, potrudila se Snježana Kordun, kulturologinja iz povijesnog muzeja Poljica u Gatima, koja je budno pazila da nošnje budu u najboljem izdanju, točno onako kako su ih nosile njihove (pra)bake.

# VELE NJIVE# GORAN MIKAS# IVOR ZIDARIĆ#“VAL KULTURE”

Izdvojeno

24. svibanj 2020 20:18