U Senke je sve u cviću, osin stare pojate: noćni potres razbaca je velike kamene vace ka šta se liti razbacaju kocke leda kad čeljade mrvu zavrne oni plastični kalup.
Od kiše se krijemo pod taracon stojne kuće. Doli su dva volta, pa skale. Gori taraca. S odrinon. Okolo grmovi hortenzija u latenome maštilu sa tri uva. Pa kadifa, ruže, lipe mačje oči, cimija, murtila, bili jasmin. Govori Senka, kad mu udru cvitovi, tome bilome jasminu, ka friško ispržene kokice budu. Divota! Urizat će nan kad drugi put dođemo, samo liti. Malo dalje ima i hibiskus.