Pri punoj svijesti, promišljeno i od moje slobodne volje određujem za slučaj moje smrti kako slijedi: Općim nasljednicima ove moje nepokretne imovine, "osim moje grobnice na Novom groblju Split", imenujem Anku Čortan, ud. pok. Mihajla rođena Mišlov i Metoda Kolegu pok. Bože, svakoga za jednu polovinu...
Ovako je zapisao Splićanin Emil Perišić pok. Andrije, neposredno pred smrt u ožujku 1950. godine, ostavivši za sobom kuću u istočnim zidinama Dioklecijanove palače, zatim sedam tisuća kvadrata zemlje u Kaštel Kambelovcu, petnaest tisuća kvadrata u Mravincima i - Barbarinac, otočić između Vranjica i sućuračkih Brižina.
Obitelji Čortan i Kolega su za života koristili, a njihova pokoljenja još uvijek posjeduju svu navedenu imovinu, osim, dakako, ljupkog otočića Barbarinac. Oni, međutim, već više od desetljeća vode bitku za povrat i tog dijela imovine, a tišinu u kojoj se proces odvija mogla bi, možda, prekinuti odluka iz Strasbourga.
Naime, obitelj Kolega se, prema saznanju Ankina unuka Nina Čortana, obratila Međunarodnom sudu pravde, o čemu nam nije mogao otkriti više detalja s obzirom da nasljednici dviju loza vode odvojene procese i posljednjih godina nisu u kontaktu.
Unuci Metoda Kolege, Nenad te sestre mu Mirijana i Ksenija žive, naime, u Njemačkoj, a postupak u ime njih vodi splitska odvjetnica Ankica Kljajić, do koje do objave ovog teksta nismo uspjeli doći.
Nasljednici bi, poput mnogih, već odavno dokazali kako imaju pravo na povrat ili naknadu imovine oduzete za vrijeme bivše SFRJ da kojim slučajem o tome posjeduju dokument.
Naime, umjesto papira kojim se potvrđuje oduzimanju otočića, obitelji imaju samo dokaz o reambulaciji, odnosno izmjeri zemljišta, pa tako posjeduju tek uvjerenje iz 2005. godine da je "čestica zemlje 4205 K.O. K. Sućurac kulture pašnjak, naziva Barbarinac površine 5114 metra četvorna bila u posjedu Perišić Emila".
Dodaje se kako je na temelju reambulacije i dijelom novog mjerenja obavljenog 1955./56. godine čestica dobila novu oznaku – č.z. 2520 K.O. K. Sućurac površine 1210 metara četvornih, č.z. 2521 površine 2531 metara četvornih i č.z. 2522 površine 2537 metara četvornih, a kao posjednik se upisuje Općenarodna imovina K. Sućurac.
Obitelj Čortan 2005. godine na splitskom Općinskom sudu dobiva tzv. posvjedočenje suca Ante Šarića da je sva imovina Emila Perišića trebala biti uručena rješenjem o nasljeđivanju "univerzalnim oporučnim nasljednicima Kolega Metodu i Čortan Anki", no sudac odluku prepušta državnome tijelu koje odlučuje o povratu. Napominje da se sud nije upuštao u ocjenu kako je došlo do izmjene vlasništva, jer ne zna temeljem kojih akata je to obavljeno.
Kako obitelji također ne posjeduju akte o oduzimanju otočića, spor je na tome i zapeo. I još uvijek je, po drugi put u zadnjih deset godina, u ladicama Službe za imovinskopravne poslove u Kaštelima, odnosno tamošnje ispostave Ureda državne uprave, kojemu je predmet 2013. godine vraćen iz Ministarstva.
Već tri službenice su se od tada promijenile i posljednja, Jelena Elez, obećala je Ninu Čortanu da će na slučaju "poraditi". Na naš poziv Elez je odmah, naravno, znala o čemu se radi, a kako i ne bi kad je Barbarinac pravi mali biser prirode i teško je, nakon toliko godina, shvatljivo da možda i nije tzv. općenarodno vlasništvo.
Zanimljivo je da oporučni nasljednici nisu srodnici Emila Perišića, kao i to da je on sam otočić stekao od oca Andrije na osnovi nikada vraćene posudbe u novcu Jerolimu Cambiju, o čemu postoje pisani tragovi. Perišićev odvjetnik bio je Lovro Cerinić, poznat inače i po ocu Nikoli, slavnome sinjskom alkaru i višestrukom slavodobitniku.
Emil je, inače, u doba splitskog gradonačelnika Vinka Katalinića 1913. godine bio član gradske uprave iliti jedan od pridsjednika pored dr. Josipa Smodlake, dr. Antuna Trumbića, dr. Ive Tartaglie, dr. Gaje Bulata ml. i dr. Frane Pervana. Nije imao djece, a iz tko zna kojih razloga baštinu nije dijelio s braćom od koji je jedan navodno bio carski arhitekt, a drugi ljekarnik u Trstu. Stoga svoju imovinu odlučuje darovati služinčadi Anki i Metodu.
- Moja baka Anka bila je iz Kali, ostala je udovica s dvoje djece i došla je kod njega raditi kao sluškinja još u godinama pred Drugi svjetski rat, negdje 1935., a za sobom je poslije povukla i kaljanskog ribara Metoda koji je na razne načine služio Emila. Dobro se sjećam kuće u Palači, mi smo svi u njoj živjeli prije rušenja sedamdesetih godina kada su nam osigurali zamjenske stanove. Sjećam se Metodova sina Svetka Kolege i žene mu Franice. Njihova kćer Matilda, koja je nedavno je preminula, živjela je u Kaštel Kambelovcu, priča Nino Čortan.
On i sestra Gordana, te 86-godišnji otac Uglješa, sin izravne nasljednice pok. Anke Čortan, gotovo su sigurni da će odgovor iz Ureda državne uprave biti za njih nepovoljan i nisu se još dogovorili hoće li se i sami obratiti Sudu u Strasbourgu.
Na pitanje što bi danas, da je njihov, s polovinom otočića dugog 125 i širokog 70 metara, Nino Čortan sliježe ramenima.
- A što bih? Ne znam, ali mislim da se o njemu bolje skrbila Udruga "Barbarinac" nego država - govori Nino i podsjeća nas na priču kada je spomenuta Udruga spasila otočić od "pipaka" trgovačkog centra Emmezeta.
Tada je, 2006. godine, zalaganjem Udruge obavljena preventivna zaštita Barbarinca od strane splitskog Konzervatorskog odjela. Ekipa stručnjaka predvođena arheologinjom Dubravkom Čerinom bila je iznenađena količinom povijesnih nalaza na škojiću, udaljenom dvjestotinjak metara od obale.
Nino Čortan posjeduje sačuvani nacrt Emila Perišića na kojemu se vidi kako je Barbarinac trebao biti ribnjak. On sam bio bi, čini se, zadovoljan da se ispoštuje povijesna istina o nasljeđivanju, bilo u vidu povrata ili naknade. Utoliko bi i za njega Barbarinac zbilja bio, kako mu javnost odavno tepa, Otok ljubavi.
Bio je spojen s kopnom?
U samo nekoliko sati pronašli smo desetke ulomaka antičke keramike, amfora i ostalih predmeta, te dijelova srednjovjekovnih posuda i opeka. K tome, čitava obala otoka je podzidana kamenim blokovima.
Najstariji arhitektonski tragovi na otočiću koji se nekad nazivao Isoletta - Otočac, potječu iz prvog stoljeća prije Krista. Budući da se nalazi na ulazu u nekadašnju salonitansku luku, pretpostavlja se da je na njemu bio svjetionik. Također se pretpostavlja da je najvjerojatnije bio spojen s kopnom. U podmorju između otoka i kopna pronađeni su ostaci manjeg pristaništa rimske villae rusticae, pa je i predjel Tišić zaštićen, objasnila je svojedobno konzervatorica Čerina.
Cambi, Kuparić, Grisogono...
U povijesnim izvorima i na starim crtežima, Barbarinac se navodi kao posjed plemićke obitelji Cambi, pa Kuparić, koji su na njemu u 16. stoljeću izgradili kaštel za obranu od turskih napada i maleno naselje. Postoje zapisi kako su vlasnici otočića bili i obitelj Grisogono iz Trogira, jer im ga je u miraz donijela Agneza Cambi...