Proslavili 65 godina braka! ‘Provodimo ispunjen život, prepun ljubavi. A znate što poželimo mladencima na vjenčanjima?‘

Hvale vrijedan jubilej, 65 godina bračnog zajedništva, uz „more“ emocija“ i prisjećanja, proslavili su Josif i Piruška Đurđev.

Obljetnica je, s malim zakašnjenjem zbog Josifovih manjih zdravstvenih problema, proslavljena u poznatom pločanskom restoranu Fulin, gdje su uz obilje jela i pića, koje je pripremio barba Ante sa svojom ekipom, Josif i njegova Piroška dugo uživali sa brojnim prijateljima i kumovima.

A sve je započelo davne 1959. godine, u dalekome Vršcu. Josif, rođen 11. ožujka 1934., svirao je saksafon i klavir u tamošnjem KUD-u, u kojem je Piroška, djevojački Gabriš rođena 13. studenoga 1929., bila članica dramske sekcije.

Vjenčali su se 1. svibnja 1959. godine, a upoznali su se samo nekoliko mjeseci prije toga.

„I u tome kratkom vremenu bili smo razdvojeni pola mjeseca dok je on svirao u Kosovskoj Mitrovici. Ali, mi smo stari kov!“, ponosno će Piroška, koja priznaje da joj je pri odabiru supruga, jer na nju je „bacio oko“ još jedan glazbenik koji je svirao trubu i harmoniku, pomogla rodica Irena.

Ante Nejašmić

Bračni par Đurđev je 1960. provodio godišnji odmor na Saliju, na Dugom otoku, i tamo su poveli Piroškinu rodici Irenu, koja je tu upoznala svoga budućeg supruga, inače zaposlenog u Pločama, pa rodice sa zadovoljstvom kažu da su jedna drugoj našle supruge. I pogodile.

Piroška i Josif su, tako, došli u Ploče u posjetu Ireni i njenom suprugu 1963, zavoljeli ovaj grad i ljude i u njemu ostali do današnjih dana.

Ante Nejašmić

„Došli smo sa dva kofera, a sada imamo i grobnicu“, kaže Piroška, što znači da odavde više ne idu nikamo. Nakon dolaska u Ploče, Josif, po zanimanju stolar, radio je u „Stolarskom poduzeću“, gdje je Piroška bila šefica računovodstva. Direktor im je bio Mladen Juras, a tehnički direktor Martin Ćopo, sjećaju se. Nakon toga, ona je 15 godina bila šefica poslovnice Vjesnika, a Josif je, zbog dobrog poznavanja mađarskoga jezika, otišao u Interšped.

No stolarski zanat nije zaboravio. Danas je najstariji aktivni stolar u ovome kraju i vjerojatno jedan od najstarijih u Hrvatskoj. Zanat je učio od, kako sam kaže, najboljeg majstora Jozefa Milera. Bio je toliko dobar majstor da ga „ni Tito nije potjerao“ u ona vremena, govorio je nekoliko jezika i, što je jednako važno, bio je spreman svoje znanje prenijeti na druge.

Ante Nejašmić

A taj drugi bio je upravo Josif. Učio je, upijao i razvijao se, jer ga je „kao dječaka to jako zanimalo“. A onda je jednog dana, kao 19-godišnjak, osvanuo u Zagrebu, ispred „Drvodjelske radnje“. Kada su ga upitali što želi, rekao im je: „Ja sam stolar, tražio posao“. Odgovorili su mu kako je to građevinska stolarija, ali on je bio uporan: „“Znam napraviti točak od zaprežnih kola, bačvu ili bilo što drugo“.

I tako je počelo. A traje sve do današnjih dana, jer Josif ima bogato opremljenu stolarsku radionicu u Peračkom Blatu. Josif je i veliki donator, a posebice pomaže u stolaskim aktivnostima ovdašnjim crkvama.

Ante Nejašmić

„Mogla bih reći da je na početku našeg odnosa više bila riječ o zaljubljenosti, a kasnije se razvila prava ljubav koja traje sve do danas. Svoju ljubav prema voljenom čovjeku svjedočim cijeli svoj život“, naglasila je Piroška, dok je Josif dodao:

„Zaista smo proživjeli bezbroj lijepih trenutaka i kad bih mogao birati, sve bih ponovio. Bogu hvala da se nikada nismo svađali ili sumnjali jedno u drugo. Provodimo ispunjen život prepun ljubavi, nježnosti i razumijevanja. Kada smo na drugim vjenčanjima, mladencima od srca poželimo sreću koju mi živimo. U Pločama smo planirali ostati godinu-dvije, a eto naš cijeli život. Iako nemamo djece, okruženi smo s mnogo dobrih ljudi, prijatelja i kumova“, kaže Josif.

A kada ih pitamo, a pitaju ih to i drugi, koja je tajna dugog zajedničkog života, oboje su suglasni: „Povjerenje, tolerancija, strpljenje, sloga, poštivanje, uz, naravno ljubav! „Što ona želi, neka tako bude i obratno“, zaključio je Josif.

Ante Nejašmić