Hrvatska je teško stradala u Drugom svjetskom tatu. Neki gradovi, poput Zadra, na primjer, bili su gotovo sravnjeni sa zemljom. Zato se obnova otegla do šezdesetih godina, a tada se otprilike krenulo i s masovnom izgradnjom tzv. društvenih stanova, za čiju se gradnju odvajalo od plaća.
Sedamdesetih se ta priča razmahala. Po urbanim sredinama niču cijele nove stambene četvrti, a broj stanovnika se povećava i po nekoliko puta. Seosko stanovništvo masovno se preselilo u gradove, gdje ih je dobar dio država stambeno zbrinula na ovaj ili onaj način.
Životni standard je rastao, pa se i u zemlji planske ekonomije kakva je bila Jugoslavija, stvorio višak kapitala. Zbog malih mogućnosti ulaganja u privatne poslove, ali i nesklonosti riziku bilo kakve vrste, gro tog novca...