Tijekom polemike među izlagačima, koju su pitanjima "potpirivali" iz publike, razlike u pogledima odnosa Crkve i znanosti kako prije 400 godina tako i danas između Paara i Tadića na jednoj te Sokolića i Drobca na drugoj strani još više su se produbile.
Za akademika Paara slučaj Galileo nije sukob znanosti i Crkve već unutarcrkveni sukob među onovremenim znanstvenicima. Paar je ustvrdio da je slučaj Galileo namjerni falsifikat povijesti u vrijeme Francuske revolucije kako bi se revolucionari obračunali s Crkvom držeći je najvećim neprijateljem. Pritom je Paar minorizirao značenje pada Bastilje ne uvažavajući je u trenutku rušenja kao simbol.
Upravo na takav stav prema Bastilji akademika Paara naveo je prof. Sokolića da svoje izlaganje započne opaskom kako su Paarove riječi primjer manipulacije činjenicama jer, istaknuo je Sokolić, Bastilja je doista bila samo simbol, a Francuslka revolucija promijenila je vrijednosni sustav. Tako je i Galileo bio simbol prosvjetiteljstva, simbol sukoba pojedinca i institucije, simbol pobune protiv poslušnosti za koju je don Ivan Grubišić kazao da je 8. smrtni grijeh, kazao je prof. Sokolić.
Prof. Tadić podsjetio je kako je glavna poteškoća s Galileom nastala zbog ondašnjeg doslovnog tumačenja Svetog Pisma. Galileo se zalagao da se takvo tumačenje napusti. Vremenom Galileo je postao simbol neutemeljenog mita suprostavljenosti Crkve i znanosti. Katolička crkva, kazao je prof. Tadić, u vrijeme pontifikata Ivana Pavla II utvrdila je kako Galilejevi suci nisu bili sposobni shvatiti dosege spoznaja Galileja. Tim stavom Crkva ništa nije izgubila
Za dr. Drobca slučaj Galileo je sukob onodobne religioznosti i rađajuće znanosti. Crkva je prije 400 godina bila jedini posjednik i prenositelj znanja pa je Galileo za nju predstavljao presedan. Kroz raspravu Drobac je ustvrdio kako je Crkva evoluirala pa danas nema nikakvih problema s fizikom, ali ima s biologijom.
Tom njegovom stavu suprostavio se akademik Paar tvrdnjom da Crkva s biologijom nema nikakvih problema. Dodao je da u brojnim segmentima dolazi do kontakta znanosti i vjere. Na kraju se pozvao na Einsteina i njegov trenutak nule kada ništa nije bilo i kada je Bog stvorio prirodne zakone po kojima se sve odvijalo i vrijeme kojega do trenutka nule nije bilo.
Toni Paštar
