StoryEditor
Obalaudomaćio se

‘Split i Solin životno su mi otkriće‘: Ukrajinac Andrei Zinkevich, marketinški stručnjak, s obitelji se doselio u Dalmaciju

20. rujna 2020. - 15:28
Božidar Vukičević/Cropix

Andrei Zinkevich 15 godina radi u marketingu, osam godina radio je u međunarodnim korporacijama, a 2013. krenuo je samostalno u poduzetničke vode i danas ima tri tvrtke, "Getleado.com", "Ad. Wize" i "ROIplan.io", posluje globalno i cijenjeni je marketinški stručnjak.

Njegovo ime dobro je poznato u poslovnoj tehnološkoj zajednici, posebno u Americi, Kanadi, Australiji i Europi, ali isto tako i u Split Tech Cityju, udruženju koje u Splitu i Dalmaciji potiče razvoj IT sektora pokazujući kako se ovdje može živjeti i raditi u cijelom svijetu. Split Tech City i njegov predsjednik Toni Trivković iskazali su dobrodošlicu i Andreiju, koji će rado istaknuti kako i on želi pomoći ovdašnjoj zajednici svojim znanjem i kontaktima. Jer, Andrei Zinkevich skrasio se u Dalmaciji, njegova je nova adresa u Solinu. Rođen je u Ukrajini, u drugom gradu po veličini, Harkovu, živio je u Kijevu, prije pet godina preselio se u Poljsku, u Krakov, da bi u ljeto 2019. došao u Hrvatsku.

Hrvatski i engleski

Namjeravao je ostati tri mjeseca u Splitu sa suprugom Alinom i sinovima Dimom i Kristijanom. Našli su stan u Solinu, ali umjesto tri planirana mjeseca, sad su već u Hrvatskoj godinu i tri mjeseca. Ljudi su ih prihvatili i uživaju u svakom trenutku. Dima ide u školu u Solinu, Kristijan u vrtić, Andrei i Alina rade zajedno.

Ali to nije sve, za njihov obiteljski život važan je i nogomet. Dima trenira u NK Adriatic, mlađi Kristijan vatreni je navijač Hajduka i trenira u NK Galaxy, a Andrei ne samo da cijeli život igra nogomet, nego je i zaljubljenik u hrvatski nogomet, još od vremena kad je kao dječak gledao utakmicu između Ukrajine i Hrvatske. Zadnjih nekoliko mjeseci, otkad je svijet pogodila pandemija koronavirusa, na Instagramu je pokrenuo blog "Crostars" na kojem piše o hrvatskom nogometu i nogometašima.

Treba li još reći da je Andrei sasvim dobro savladao i hrvatski jezik... Reći će kako je to njegov način života, tamo gdje dođe želi upoznati i ljude i jezik i kulturu. Susreće ovdje puno stranaca koji na hrvatskom jeziku znaju samo pozdraviti, a oni mu kažu da nisu učili hrvatski zbog toga što domaći ljudi dobro znaju engleski. I sam se u to uvjerio kad je s obitelji došao u solinski rekreacijski centar Green Park.

– Kad smo došli na cageball, djeca su nam se obratila na engleskom, i premda smo ugovor o najmu stana potpisali na tri mjeseca, naš je sin već nakon tjedan dana rekao da želi ostati. Ovdje djeca igraju svaki dan, stariji sin trenira nogomet, a ja na Gusaru igram s expatima i Hrvatima – govori nam ovaj 33-godišnjak dok sjedimo u Green Parku, na njegovu domaćem terenu, razgovarajući i o poslu i o njegovim zanimacijama, kao i o životu u Ukrajini, Poljskoj i Hrvatskoj.

– Ja sam ekonomist, na Ekonomskom fakultetu u Harkovu završio sam računovodstvo i financije, moja je mama iz Harkova, a otac iz Kijeva, gdje sam živio. Kako moja obitelj ima poljske korijene, uvijek sam se želio vratiti u Poljsku. I moja je žena iz Harkova, također ima poljske korijene i tako smo se 2015., kad nam se rodio drugi sin, preselili u Poljsku, u Krakov – kaže Andrei.

Pobjegli od smoga

– U Krakovu sam osjećao da je to naše mjesto, to je najbolji grad u Poljskoj za život i nisam mislio da ćemo otići iz Poljske, ali otišli smo zbog ekološke situacije. U velikim gradovima je veliki smog, imamo i tešku metalurgiju, a Krakov je u dolini i sve tu ostaje. Moj je sin igrao nogomet u malom klubu, došli smo na trening i ne vidimo ništa na terenu, sve je u dimu, pitam šta je, a čovjek mi odgovara kako mogu igrati. Tehnički mogu igrati, ali što je to za zdravlje? Imao sam teški kašalj, liječnik me je pitao koliko pušim, a nepušač sam. Žena je zbog smoga imala problema s kožom. Opcija je bila cijeli život piti lijekove ili otići. Izbor je bio otići, nisam mislio da hoćemo, ali morali smo – govori nam Andrei.

Svake godine kad su bili u Krakovu putovali su u Hrvatsku na odmor, prvi put u Soline pokraj Zadra. Kaže kako je tada prvi put bio odmoran, kako su uživali u čistom moru i zraku, a s radošću se prisjetio i kako su ih domaćini iznenadili i priredili proslavu rođendana njegova starijeg sina.

– Svake godine putovali smo u Dalmaciju, a kad smo 2018. putovali iz Zadra u Krakov, razgovarali smo i zaključili kako imam svoj biznis, mogu raditi bilo gdje i kad nam je tako dobro u Hrvatskoj, zašto putovati i čekati godinu dana da se vratimo? Imao sam tri opcije: otići u Gdansk, i tamo je problem sa smogom, ali je grad vjetrovitiji. Međutim, tamo je klima loša, i ljeti je hladno i brzo se mijenja od toplog do hladnog i obrnuto. Kad sam ovdje plivao u ožujku, toplije je nego ljeti na Baltiku – kaže Andrei.

Druga opcija bila im je Nizozemska ili Belgija, gdje ima puno prijatelja i klijenata. Ali opet, to su drugačiji ljudi, drugačije kulture u odnosu na slavenske narode. Pokušali su ispitati i kako bi bilo živjeti u Hrvatskoj, ali na engleskom jeziku nisu mogli pronaći informacije o svakodnevnom životu.

Navijač Hrvatske

– Kad putuješ kao turist, sve je dobro, ali kad na Googleu tražiš informacije o školi i svemu što treba za život, nema ništa. Sada je lakše kad sam naučio hrvatski, mogu na hrvatskom sve pročitati, to su slični jezici pa sam brže učio, a naučio sam jezik u razgovoru s Tonijem i drugim prijateljima.

Darijo Srna bio je u Šahtaru, znao sam za Hrvatsku, imao sam osam godina kad sam prvi put gledao utakmicu između Ukrajine i Hrvatske, te 1995. sam prvi put vidio europske Brazilce na djelu, Hrvatska je pobijedila s 4:0, bila je tako dobra momčad. Bio sam navijač Hrvatske kad je 1998. osvojila treće mjesto na Svjetskom prvenstvu. Vidjeli smo i puno filmova o Splitu, riješili smo: idemo u Split, na more, vidjet ćemo kako je i odlučiti dalje. Rekao sam: možemo ostati tri mjeseca, ako ne, vratit ćemo se u Poljsku i otići u Gdansk. Sada mogu reći kako je Split za mene najbolji grad u svijetu – veli Andrei.
"Crostars" je, rekao nam je, pokrenuo kad je bila karantena zbog korone i kad su svi bili kod kuće. Uvijek je bio fasciniran hrvatskim nogometom, još od vremena kad je prvi put kao dječak gledao hrvatsku reprezentaciju.

image
Božidar Vukičević/Cropix

– Bilo mi je zanimljivo kako država koja je imala rat, koja nije imala bogate klubove, koja je cijela manja nego sam Kijev s oko pet milijuna stanovnika, koja nema oligarha, svake godine ima puno talentiranih igrača. Kad netko želi tražiti informaciju na engleskom i naći odgovor na pitanje zašto Hrvatska ima vrhunske igrače kao što su Modrić ili Rakitić, toga nema. Nisam to mogao razumjeti pa sam, kad sam imao malo slobodnog vremena, stvorio blog u kojem otkrivamo tajne hrvatskog nogometa, a dodatno mi je želja bila i da moj sin prakticira engleski. Ja sam objavio prva dva-tri posta na engleskom jeziku, on sve ostale. To je i za njega bio izlaz iz zone komfora, to je jako dobro, ja to ne kontroliram, on traži priče. Kasnije, kad budem imao više vremena, možda se ponovno uključim. Sad je to za njega – govori Andrei.

Poslovni put

Na početku svoje karijere ovaj marketinški stručnjak šest je godina radio u korporaciji Kimberly Clark, nakon čega je dobio ponudu kompanije Biosphera za voditelja marketinga za ključne klijente. Dvije godine poslije osamostalio se i osnovao marketinšku agenciju za rusko jezično područje u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza. U 2017. osnovao je B2B marketinšku agenciju koja radi globalno.

– Htio sam raditi u cijelom svijetu. Bio sam poznat u lokalnoj regiji, a kad počneš globalno, nitko te ne zna. Čitao sam knjige marketinških stručnjaka iz Amerike i Europe, razmišljao kako biti konkurentan i odlučio stvoriti zajednicu B2B Marketers&Founders na Facebooku, da mogu razgovarati sa svima, dijeliti znanje i biti u trendu. Prvih pola godine nisam imao ništa od biznisa, ali imao sam dobar networking, puno ljudi me je znalo po mojim tekstovima, no nakon godinu je krenulo i sve više sam radio s međunarodnim klijentima iz Amerike, Australije i Europe – kazao nam je o svojim prvim poduzetničkim koracima.

Andrei Zinkevich namjeravao je ovog ljeta u Splitu organizirati Full-Funnnel B2B Marketing Summit, ali zbog korone događaj je održan online s 56 govornika i čak 4000 ljudi koji su bili online povezani.

– Htio sam prezentirati Hrvatsku, autohtone proizvode, živim ovdje, volim Hrvatsku. Nadam se da ćemo dogodine, kad ne bude korone, imati veliki profesionalni meetup u Splitu. Mnogo ljudi zna Hrvatsku ne samo kao turistički raj, nego i preko poslovnih veza – govori Andrei pokazujući nam kako su reagirali sudionici online summita, pa je tako jedan napisao kako njegov stan miriše kao raj uz malu vrećicu lavande, sapun od čistog maslinova ulja i ružmarina, uz komadić sunca, komadić mora i komadić planine.

Valja znati kako do ciljeva

Kaže i kako svi imaju problem s planiranjem marketinga. Jednom je kod klijenta, gdje je imao workshop, molio da dođu direktor prodaje, direktor marketinga i generalni direktor, tražio je da svaki od njih kaže koji su im ciljevi. Direktor marketinga rekao je da je to novi website, direktor prodaje da im je cilj dobiti više klijenata u nekom segmentu, a CEO da svi moraju podići zaradu. Sva trojica imala su različite ciljeve. Zato je, naglašava, važno stvoriti softver kako bi marketing bio alat za postizanje tih ciljeva.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

21. listopad 2020 00:52