Kada je grunulo, grunulo je, sa solinskog neba u nedjeljno jutro na grad se sručio ocean kiše. Padalo je kao da netko otvorio špinu, ušlo je narodu u garaže, u podrume, balkone, odvalilo je zidiće, preoralo vrtove, od solinskog amfiteatra napravilo bazen.
Povodanj kakvog se ne sjećaju u posljednjih desetak i više godina nosila je sa sobom šljunak, zemlju, lišće. Puno je svijeta baš u tom trenutku bilo na misi, čudeći se, naveli su nam neki, buci koje su teške, kišne kapi stvarale mlateći o zidove i tlo. Dočim je završilo, odjurili su doma vidjeti što im je nevrijeme donijelo.
A onda su krenuli pozivi vatrogascima. Kada je počela zvonjava u solinskom DVD-u, a startalo je oko devet i pol, ekipe su se razjurile po gradu, Sv.Kaji, Ninčevićima, Klisu. Sa svih strana ljudi s...