Napravili smo đir po dalmatinskim tržnicama i doznali gdje je voće i povrće najjeftinije, a gdje najskuplje; Neki prodavači posebno su 'oštri' na strance, a cijene na Hvaru su 'astronomske'

Ljeto je idealno godišnje doba da se zdravo hranimo jer su tržnice prepune sezonskog voća i povrća. Gradske tržnice bogate su finim mirisima i živopisnim bojama i sa svakog nas kantuna mirisna breskva ili slatka smokva mame da ih pojedemo.

Ali zdrava hrana s pijaca, pazara iliti placa nije baš jeftina, a đirom po tržnicama u Zadru, Šibeniku, Sinju, Splitu, Makarskoj, Jelsi, Metkoviću i Dubrovniku doznali smo gdje je voće i povrće najjeftinije, a gdje najskuplje.

Svi se prodavači kunu da je "roba" domaća i svježa i od lokalnih OPG-ova, tako da ćemo pretpostaviti da je sve onako kako su nam rekli i oprostiti im što su već u startu koju kunu skuplji u odnosu na velike trgovačke centre.

Tražili smo sedam proizvoda: smokve, breskve, rajčice, krastavce, paprike, tikvice i mladi krumpir. Smokve su svugdje najskuplje. U Makarskoj, Dubrovniku i Splitu stoje 20-ak kuna za kilogram, dok je u Jelsi, kod malobrojnih prodavača koji ih prodaju, cijena dosegla i 40 kuna za kilogram. Na tržnici u Metkoviću još ih nema, dok Zadar, Sinj i Šibenik drže pristojne cijene od 10 do 15 kuna za kilogram.

Ni breskve nisu baš jeftine, ali budući da ih ima jako kratko u godini, onda valjda pregrmimo i mašimo se za takujin. Najskuplje su u Jelsi i Dubrovniku, 20 kuna za kilogram, prate ih Makarska, Split Šibenik i Zadar s 15-ak kuna za kilo, a najmanje ćemo ih platiti u Metkoviću jer kilogram košta samo 5 kuna.

Otočanima je, u prvom redu zbog visokih troškova prijevoza, u pravilu sve skuplje nego na kopnu. Mnogi su uvjereni da je tako i s poljoprivrednim proizvodima, što najčešće znaju i turisti, osobito oni koji se škojima vraćaju već godinama. Valjda su ljudi spremni platiti tu otočnu idilu, ali u problemu su stalni stanovnici.

– Kod mene vam je sve iz domaće proizvodnje, s očeva OPG-a. Nije nepoznanica da mi na škojima otežano proizvodimo, a moja je obitelj, na svu sreću, riješila i to itekako potrebno zalijevanje, što većini otočana ne ide za rukom. Kad određujemo što ćemo i po kojoj cijeni prodavati, uopće se ne osvrćemo na konkurenciju – ističe Miko Buratović, OPG-ovac iz Vrbanja, koji je odlučio baviti se poljodjelstvom premda ima diplomu marketinškog menadžera.

 

No, povrće na tržnici u Hvaru zna biti i do 50 posto skuplje nego na ostalom dijelu otoka, pa se tako proteklog tjedna u gradu podno Španjole voće prodavalo po cijeni od 25 do 40 kuna. Tržnice u Jelsi, Vrboskoj i Starome Gradu po cijenama su vrlo slične, a ona u Sućurju, zbog blizine kopna, ipak je najjeftinija.

Rajčice su u svim gradovima od 10 do 20 kuna za kilogram, a jeftinije su jedino u Metkoviću – u kojem je zapravo sve jeftinije – gdje smo kilo "poma" nabavili po cijeni od 2,50 kuna. Ista cijena vrijedi im i za krastavce, koji su inače u Makarskoj, Jelsi, Dubrovniku, Sinju i Splitu 10 kuna, dok su u ostalim gradovima kunu do dvije jeftiniji.

Cijena paprika, a gledali smo samo babure, varira od tržnice do tržnice. Najskuplje su u Jelsi, i to 18 kuna kilogram, dok su na ostalim tržnicama od 10 do 15 kuna.

Metkovska je babura ponovno najjeftinija i kilo se cijeni na 5 kuna. Dakle, ako pravite punjene paprike, a prolazite kroz Metković, obavezno svratite i kupite koje kilo.

Tikvica, čiji je sada stađun, ima svugdje i nisu preskupe. Raspon cijena im je od 10 kuna u Makarskoj i Jelsi, 3 do 5 kuna u Šibeniku i Sinju, dok ih u Splitu i Zadru prodaju po 8 kuna. Sezona je i mladog krumpira, čije ćemo kilo najskuplje platiti u Dubrovniku, 10 kuna, a najjeftinije ćemo proći u Šibeniku (od 4 do 8 kuna kilogram) i Sinju (od 5 do 7 kuna kuna kilogram). Makarska, Jelsa, Zadar i Split drže prosjek od 6 do 8 kuna.

Neke od ovih cijena drastično padaju kako sezona ide, na primjer kilogram prvih fažoleta bio je 30 kuna, a sada su 10. Tikvice su bile po 25 kuna, sada su 8, a one veće znaju biti 10, ali samo rano ujutro. Smokve se sada prodaju po 12, a donedavno su bile 15 kuna. Mladi krumpir još se prošlog tjedna nije mogao naći ispod 10 kuna za kilogram, a sada je već 6 kuna.

Sve ove cijene odnose se na prodavačice koje prodaju svoje proizvode i imaju OPG-ove. Cijene se nisu podizale u odnosu na lanjske. Gotovo ih je otužno vidjeti iza banka jer kažu da ono što su mukotrpno proizvele zapravo daju u bescjenje.

Prodaja je kako na kojoj tržnici, ali svi kažu da je bilo boljih vremena.

Prodavači na sinjskoj zelenoj tržnici, koju u alkarskom gradu nazivaju Peškarija, žale se da su ih uništili prodajni centri. Zbog toga oni, uz tvrdnju da prodaju vlastite proizvode, što u dobrom dijelu i ne odgovara istini, moraju prodajnim centrima konkurirati kvalitetom i cijenom. Jedino na taj način, vele, mogu opstati, makar ih je sve manje. Istovjetnu priču čuli smo od vlasnika prodavaonica voća i povrća, kakvih je u užem dijelu grada nekoliko.

 

U odnosu na prošlu godinu, cijene nuđenog voća i povrća nisu se značajno mijenjale. Čak su, kažu nam proizvođači i trgovci, kod pojedinih artikala manje jer je urod značajno bolji od prošlogodišnjeg. Žale se da je propalo puno trešanja, koje se nisu mogle prodati ni darovati, a slično kretanje cijena prema dnu najavljuju za domaće šljive i breskve koje bi uskoro trebale stići.

Situacija, nažalost, nije puno bolja ni u Šibeniku. Glavna gradska tržnica, u Dragama, i nije baš bogata za ovo doba godine. Prazni banci vjerojatno su rezultat one već stare priče o tome kako su proizvođače, ali i preprodavače, "pojeli" trgovački centri koji nude niže cijene za voće i povrće. Trenutno se na pijaci, kako Šibenčani kažu, najviše nude sezonsko voće i povrće. Za kupce po visokim cijenama, a za prodavače – niskim.

– Idite u Trogir pa ćete vidjeti kakve su cijene tamo – dobacio mi je jedan od prodavača.

Na pitanje kako ide prodaja, sa susjednog banka oglasila se gospođa koja godinama prodaje proizvode sa svojeg OPG-a.

– Nikako, moja gospođo! Nismo vam mi Dubrovnik! Evo, srpanj je, a vidite li vi ode igdi turistu? Pogledajte, dikoji kupac, i to domaći svit. I kad dođu stranci, kupuju po komadu. Četiri smokve za njih četvero, ili četiri breskve. Da ne spominjem one što dođu s kruzera. Samo gledaju, pitaju za cijenu i viču da je skupo, a nije im skupo putovati oko svita. Loše, jako loše ide za sada. Nije još krenulo, nema kupaca – rekla nam je prodavačica.