Na dodjeli 'Plave vrpce Vjesnika' govorila i predstavnica inicijative 'Bourbon Rhode Rescue': Ovo priznanje ima gorak okus. Sustav zaštite hrvatskih pomoraca i njihovih obitelji u onim najgorim okolnostima ne postoji

"Plavu vrpcu Vjesnika", cijenjenu nagradu za spašavanje na moru, u pojedinačnoj kategoriji osvojio je šibenski vaterpolist Antun Goreta, a u skupnoj Hrvatska gorska služba spašavanja.

Svečana dodjela održana je večeras u splitskom hotelu Radisson Blue. Za mikrofonom su se izmjenjivali lokalni političari i izaslanici, od reda zaključivali da je "naše more lijepo", no mi smo radije odlučili na ove stranice otisnuti čitavi transkript govora ekipe koja nije čak osvojila ni nagradu, već skromno priznanje.

Ovi junaci ugrozili su vlastite živote kako bi spaslili tuđe: šibenski vaterpolist iz pobješnjelog mora izvukao desetak kupača, HGSS i HRZ izvršili gotovo nemoguć desant na palubu ribarskog broda

Oni su prijatelji nestalog kapetana Dina Miškića, organizirani u inicijativu "Bourbon Rhode Rescue" čija je priča najbolji preslik trenutne situacije u pomorstvu. U ime tima govorila je Đurđa Vrljević Šarić:

- 26. rujna obitelj Dina Miškića primila je vijest o potonuću broda "Bourbon Rhode". Dva dana kasnije nastao je naš krizni stožer. Zašto? Jer su informacije dolazile na kapaljku, a obitelj je bila sama i preplašena. Otvorili smo Facebook grupu i preko nje kontaktirali s drugim obiteljima i pomorcima, zvali smo svakog tko je mogao znati nekog da nam pomogne doći do informacija na terenu.

Službena potraga započela je 28. rujna i nakon što su spašena tri čovjeka i pronađena četiri tijela, završena je 4. listopada. Zašto? Jer nakon sedam dana kompaniji više nije bilo bitno. Brodovi "Bourbona" nastavili su mirno ploviti, iako su trebali stati.

Svijet se nastavio kretati. Svima. Osim obitelji Dina Miškića i još šest članova posade. Našu peticiju za nastavkom potrage potpisalo je preko 40.000 ljudi iz stotinu zemalja. Tek nakon pet dragocjenih dana stvaranja buke, potraga je nastavljena.

Ali u puno manjem obliku. Iako su uočene signalne rekate.

Uz pomoć medija, stvarili smo pritisak prema institucijama takav da su se pokrenuli i sateliti. Nakon tri dana službena potraga je opet prekinuta. Aktivno. Nekoliko dana kasnije, stali su i sateliti. Prešlo se u motrenje.

Neslužbena potraga, naša potraga i dalje traje. Ne može stati sve dok sedam obitelji imaju nadu. I pitanja.

Shvatili smo da se to što se dogodilo našem prijatelju u svijetu se događa svakodnevno i prolazi nezapaženo.

U zadnja dva mjeseca obratili su nam se deseci ljudi, članova obitelji hrvatskih pomoraca koji su nastradali, nestali, skončali, u gromoglasnoj, javnoj pa i institucionalnoj tišini. Priče koje smo čuli lede krv u žilama. Sve su obitelji u najgorim okolnostima bile prepuštene same sebi.

Zbog njih i zato što ni danas ne znamo gdje su Dino i njegova posada, ovo priznanje ima gorak okus.

Činjenica da ga dobiva grupa ljudi koji nemaju veze s pomorstvom nego ih je na djelo natjerala nevolja, ujedno je javno priznanje da pravi, učinkoviti sustav podrške i zaštite hrvatskih pomoraca i njihovih obitelji u onim najgorim, stravičnim okolnostima - ne postoji.

Dok zahvaljujemo na ovoj plaketi ne možemo se upitati tko će učiniti ovo isto za idućeg unesrećenog hrvatskog pomorca? To možete jedino vi. Predstavnici i nosioci institucija koje zastupaju hrvatsko pomorstvo.

Neka je Dinova obitelj posljednja koja se morala osloniti na prijatelje.

Neka vam naša borba za obitelj Miškić bude putokaz što institucije trebaju učiniti za svakoga pomorca.

Mi ćemo nastaviti tražiti Dina. Njegovu posadu. Odgovore. Svime što znamo i možemo. A vi radite sustav podrške i zaštite pomoraca i njihovih obitelji - poručila je Vrljević Šarić, dok su u nju na bini stali Anita Perkov Kalebota, Srđan Kalebota, Maja Sulje, Ines Latocha, Sebastian Latocha, Ivana Gulin i Milica Štrkalj.