No, idejni i glavni tvorac tog čuda, diplomirani ekonomist Milan Ratimir Kovačević, mudro je godinama sve to skrivao od javnosti. Međutim, nakon nekoliko razgovora s autorom ovog teksta, ipak je odlučio čitateljima „Slobodne“ otkriti kome i čemu je posvetio jedan veliki dio života.
Ljubav duga 60 godina
- Uspio sam, uz pomoć susjeda i rođaka Jakova Kovačevića, uzgojiti oko 120 vrsta i podvrsta stabljarica te grmolikih biljaka iz raznih klimatskih područja, od mediteranske, preko kontinentalne do alpske klime. Ljubav prema biljnom svijetu rodila se prije 60 godina kad sam “navrnuo“ prvu trešnju i potrajala je sve do danas. Vjerojatno se pitate kako sam došao do svih biljaka? Nešto sam kupio, a nešto pronašao u prirodi - otkriva Kovačević.
Inače, Mali je Godinj Ministarstvo kulture 2008. godine proglasilo zaštićenim kulturnim dobrom i nalazi se u parku prirode Biokovo. Nažalost, danas u zaselku nitko ne živi. Milanu, međutim, nije problem doći iz Splita kako bi se brinuo za svoje biljke. Posebno je ponosan na biokovsku jelu koju je donio 1959. godine sa Sv. Roka (1235 n/m), jednoga od biokovskih vrhova.
- Riječ je o endemskoj vrsti o kojoj stručnjaci nemaju jedinstveno mišljenje, koja je, uz tisu, jedina naša četinjača. Inače, brzo se i višekratno obnavlja iz panja. Kada sam je donio prije šest desetljeća sa Sv. Roka, bila je visoka pedalj, a danas, kao što vidite, viša je od 20 metara. Biokovska jela je, uz hrast lužnjak, ugrožena biljna vrsta. Međutim, ona je na ovom području potpuno zdrava, a danas ih na lokalitetu Maloga Godinja raste 17 - istaknuo je Kovačević.
Biokovska jela
Prolazeći kroz lijepo uređene vrtove i okolo stare kamene kuće, nailazimo na veliku raznolikost biljnog svijeta. Tako pored tamarisa, koji je karakterističan za morsku obalu, raste biokovska jela, perjanica alpske klime, a samo metar-dva dalje od njih su dalekoistočni kivi, libanonski cedar, zovina, javor i vinova loza. Svaka biljka ima svoju priču, a Milan objašnjava što je Judino drvo, Pančićeva omorika, crna i crvena jarebika, američka smreka, magnolija, mukinja, jasika, komorika...
- Pored raznih biljaka u vrtu imam posađena gotovo sve voćke. No, primijetio sam da mi masline mogu uspijevati samo ispred kuće, iako je nadmorska visina 410 metara, ali samo u strani koja je u suncu. Nekoliko sam ih zasadio iza kuće, u osinju, no sve su se osušile - dodaje Kovačević.
Prije nekoliko godina Kovačeviću je bilo ponuđeno da svoj posjed otvori za turiste i komercijalizaciju, no on je to sve glatko odbio smatrajući da bi to uništilo “dušu“ njegova prekrasnog zaselka. U uzgoj i održavanje ovog botaničkog lokaliteta utrošeno je mnogo ljubavi, muke i truda. Samo u ovoj izrazito sušnoj godini za zalijevanje biljaka potrošeno je više od 80 metara kubnih kišnice. Stoga Milan očekuje da će nadležne institucije prepoznati njegov rad i u potpunosti zaštititi ovaj lokalitet.
- Prema Zakonu o zaštiti prirode, spomenik prirode može biti botanički rijetki ili lokacijom značajan primjerak biljnog svijeta, prostorno mali botanički lokalitet i drugo. Spomenuta biokovska jela, kao endemska vrsta, ima sve atribute da se proglasi spomenikom prirode, kao i cijeli Mali Godinj. Nažalost, ima i oni koji ne znaju cijeniti prirodu. Tako je prošle godine u nekoliko namjerno izazvanih požara na području ovoga zaselka izgorjelo oko 250 sadnica alpskog i crnog bora, pinjola, a mojim biljkama posebnu prijete divlje svinje, koje su dosad uništile 12 biljaka - zaključio je Kovačević.
Tekst i foto: MATE PRIMORAC