Ma, di ćeš većeg povjerenja i ljubaznosti prema gostu od ovog natpisa, zaista, dućan i kamp snova, a kad još upoznaš njegovu vlasnicu i ljubazno osoblje, možeš odmah, bez da si vidija kamp, reć: Ovde ću litovat!
Simpatična Dragana s recepcije kampa poziva odmah vlasnicu Mariju Artić, a dvoje mladih “sezonaca” koje smo zatekli na vratima “butige snova” kazuju kako im je ovdje prva liga. Zagrebačka studentica Željka Lončar je iz Posušja, a u kampu radi već treću godinu, i kaže da se osjeća kao doma.
“Ovo nije posal, ovo je odmor”, komentira ona, a s njom se slaže i student pomorstva Marin Stanić, baš iz Stanića, koji u “Sireni”, na održavanju, radi već šesto lito. Nudi nam se odmah kava, sok, krafne, ne triba se nama ni zapisivat.
Dok čekamo, na terasu pod borovinom stižu i gosti. Bračni par iz Amerike Charles Andrews i Diane Michelle, te kćerka Nicole, buduća studentica. Charles je oduševljen što su stigli kolege budući da je dugogodišnji novinar “Santa Monica Daily Pressa”, kao što i sam naziv kaže, dnevnih novina iz Santa Monice, koja je dio Los Angelesa.
 |
| Vlasnica kampa Marija Artić s ocem Milanom Stanićem |
- Prije gotovo 40 ljeta sam bio godinu dana na proputovanju jadranskom obalom i bio sam oduševljen. Četiri sam godine planirao s obitelji, suprugom i kćerkom, ponoviti slično putovanje i sada smo ovdje u “Sireni”. Puno sam proputovao, ali nigdje nisam vidio ovakav kamp – veli Charles, a na pitanje što im se najviše svidjelo, supružnici uglas odgovaraju: “People!”
- Ljudi su prijateljski otvoreni, puni potpore, darežljivi, kao obitelj su nam. Pamte imena gostiju, svakoga pozdrave, a i prostor je lijep, ima besplatan internet, možete uzeti tavu za ispeći jaje, u dućanu, kao što ste vidjeli, možete uzeti što god želite i kad osoblje nije tu, a to dovoljno govori o vlasnicima i djelatnicima kampa – govori Charles, kojega je oduševila i večernja zabava u kampu. Supruga Diana i kćerka sviraju gitaru, pa su se jedne večeri pridružile bendu koji svira u kampu.
Bilo je dobre glazbe, popa, rocka, metala... svirali su se “Rolling Stonesi” i “Satisfaction”.
Iz jedne stare škrinje vadili su se razni instrumenti i davali gostima. Rusi, Nijemci, Norvežani, Englezi, svi na nogama, cijeli se kamp zabavljao, a sutradan su nas djeca iz kampa svuda oduševljeno slijedila – priča u dahu Charles koji će sve ovo sigurno opisati i na blogu anandrewsadventure.blogspot.com. za koji sve troje s ovog putovanja pišu kolumne.
Charles je vjerojatno dar za pisanje potegao i od Marka Twaina, rođaka njegove majke, otkriva nam Diana.
Veseli i zanimljivi ljudi, nadareni i kreativni, nema šta, razgovarali bismo bi mi još dugo. Diana, osim što predaje glazbu i svira, posuđuje glas za razne crtiće, pa i za grupne scene popularnih Simpsona, što nam je na trenutak i demonstrirala.
Stiže i vlasnica Marija, pozdravlja goste i potvrđuje nam da im je u kampu najvažnije da se svi osjećaju kao kod kuće.
- Sve što im treba, mi ćemo im naručiti, pa i helikopter ako treba. I zato nam se gosti vraćaju – veselo će Marija.
- To su naši prijatelji – uključuje se u razgovor i Marijin otac Milan Stanić koji često svrati u posjet kćerki i kojega gosti, kako su nam rekli, obožavaju jer je simpatičan, duhovit i ljubazan.
I još jedna zanimljivost, ako želite domaći bićerinić, možete bacat veliku žutu kocku i ovisno koji broj dobijete, možete probat višnjevaču, orahovicu, liker od kadulje, lozovaču, travaricu, kruškovac. Ma svaka dobiva – govori Marija.
Bacali bismo i mi kocku da nije bilo vozit do Splita. Nismo stigli ostat ni na marendi na koju smo pozvani, ali smo ipak morali obećat da ćemo svakako doć drugi put. Ma di ćeš lipše kartoline... Pozdrav iz Lokve Rogoznice.
