Genijalna ideja: pogledajte kako su Bračani ispunili posljednju želju slavnog dalmatinskog kipara

A kad umrem, neću da ništa stave na moj grob, nego ovaj moj štap, šešir, cipele i natpis: A gdje je Rendić?'. Bila je to davna predsmrtna želja slavnog dalmatinskog kipara Ivana Rendića koju su njegovi Bračani, koji su ga naučili klesarskoj vještini i gdje mu je posljednje počivališta, ostvarili osamdeset i šest godina nakon smrti.

Na inicijativu supetarske Galerije Ivan Rendić, ispoštovana je kipareva želja koju je u monografiji o umjetniku zapisao posvjedničar umjetnosti Duško Kečkamet, te objavio i davnu skicu što ju je izradio poznati prijeratnih fotograf viških korijena Petar Ruljančić, Rendićev prijatelj, koji je kod splitskog Đardina držao fotro-atelijer Olimpija, a organizirao je i prvu izložbu umjetničke fotografije u Dalmaciji.

- Godinama smo razmišljali o ostvarenju želje kipara Rendića koji počiva na supetarskom groblju, a prema Ruljančićevoj skici i Kečkemetovu zapisu pretpostavljali smo kako bi to trebalo izgledati. Posebno nam je drago što je elemente na grobnici izradio Đani Martinić, naš Supetranin, kojem je Rendić jedan od uzora i sve je volonterski radio, a potporu nam je obećala Županija splitsko-dalmatinska.

Svečano predstavljanje bit će 29. lipnja, na blagdan gradskog zaštitnika svetog Petra i obljetnicu Rendićeve smrti - ispričala nam je Gita Dragičević, ravnateljica Knjižnice Supetar i njezine Galerije Ivan Rendić.
 

 

Akademski kipar Đani Martinić dodaje kako su Rendićevi šešir, štap, postole i natpis izliveni u aluminiju u zagrebačkoj Ljevaonici Ujević, dok su s izvornim izgledom 'opreme' pomogli stručnjaci splitskog Etnografskog muzeja i Zaklada Karlo Grenc.

Ivan Rendić, jedan od najvećih hrvatskih kipara rođen je u Imotskom 1849. godine, Akademiju je završio u Veneciji, godinama je živio i stvarao u Trstu, umro je u Splitu 1932., od 1921. godine boravio je u Supetru gdje je pokopan, a u tom je bračkom gradu i načinio prve kiparske korijene u djetinjstvu.

Slavljen za života, u Supetru je upao u teško siromaštvo, a umro je gotovo zaboravljen u splitskoj bolnici. Ipak, nakon smrti priređen mu je svečani ispraćaj, uz spuštene gradske zastave, pozdravne govore i brecanje zvona gradskih kampanela.

Na groblju Lovrinac nastao je skandal: nad kiparevim odrom svađali su se supetarski i splitski poteštat na čijem će ga groblju pokopati! Splićani su ipak popustili, pa je Rendićev lijes spremljen u grobarsko skladište u Dioklecijanovim podrumima. Bračani su sutradan došli po njega na Lovrinac i ne našavši ga ponovno su napravili skandal.

Kad su ga na koncu ove tragikomedije pronašli, po velikom su ga jugu ribarskim brodom otpremili na Brač. Pokopan je uz velike počasti u tuđu grobnicu.

Ipak, nakon puno godina ispunjena mu je ona neobična želja...