Objavili su da Dalmaciju vide zapuštenom i nezasluženo zaostalom u razvoju te da će davati inicijative na svim životnim područjima, konstruktivno predlagati razvojne i druge projekte, lobirati za Dalmaciju kao samosvojnu povijesnu regiju, ali i trajno ostati u gabaritima udruge, odnosno “otkloniti mogućnost prerastanja u dalmatinsku ili bilo kakvu političku stranku” i radije će, kazali su, biti “strog i pravedan korektiv vlasti izvan svih stranačkih i uopće političkih naljepnica”.
Sada, blizu dvije godine nakon osnivačkog skupa, za “romantičare iz Oštarije kod Viđakovih” može se reći da su u svojem temeljnom stavu (zbog kojeg im je bilo prognozirano tavorenje u irelevantnosti debatnog kluba) ostali dosljedni: zaista se nisu preobratili u političku stranku, a u svojim istupima nisu, u pravilu, podilazili ni jednoj opciji, pa i po cijenu toga da je domet njihove “artiljerije” utoliko bio značajno skraćen. Dosljedni su ostali i u upornom isticanju nužnosti decentralizacije upravljanja Hrvatskom, preferirajući državni kroj u kojemu će važnu ulogu igrati regije, umjesto metropolitanske vlasti s velikom glavom, koja misli za sve ostale.
A što se pak tiče specifične težine njihovih inicijativa, njihove usmjerenosti, nivoa artikulacije i razine domišljenosti – to je već druga stvar i tu ocjene validnosti ovise o aršinima i kriterijima koji se primjenjuju. Kako bilo, inicijative nisu izostale, premda su i u samoj udruzi, vjerujem, svjesni kako s njima, tim inicijativama, nisu baš pomicali svjetove i da se zemlja nakon njih i dalje vrti u istom smjeru kao ranije. A jedna od u javnosti najprepoznatijih “akcija” svakako stanuje u ideji da se uskoro primjereno obilježi jubilej Dva milenija Dalmacije i da Sabor u vezi s time proglasi desetljeće Dalmacije!
Mi vjerujemo da će obilježavanje jubileja Dva milenija Dalmacije biti katalizator dalmatinske gospodarske i kulturne renesanse koja će konačno valorizirati Dalmaciju kao jedinstvenu i cjelovitu regiju te vrhunski prepoznatljiv hrvatski brend kod nas i u svijetu, što će Dalmaciji u konačnici donijeti toliko željene nove inveaticije – kažu u svom najfriškijem obraćanju cilome svitu Dalmatinci iz mitske oštarije, pokazujući sintagmom “nove investicije” da ipak ne žive u mitu nego u realnom svijetu i vremenu krize.
Zapravo, pozvali su svakoga tko ima projekt za koji drži će Dalmaciju činiti boljim mjestom za život – da taj projekt iznese na sunce i da ga pod “pokroviteljstvom” jubileja razvije i afirmira u korist javnog dobra, s tim da su jednu listu projekata za koje se zalažu i sami sastavili.
Prostor ove rubrike, nažalost, ne dopušta da se svi ti projekti obrazlože ili samo nabroje – a ima ih svake fele, od kandidature Splita (zajedno sa Šibenikom, Zadrom, Dubrovnikom, Korčulom, Trogirom, Sinjom, Hvarom, Pagom, Solinom, Starigradom, Supetrom, Kotorom i Mostarom) za Europsku prijestolnicu kulture 2020., preko utemeljenja Muzeja Dalmacije ili Ureda Dalmacije u Bruxellesu, do fenomena “falkuše” kao dalmatinskog broda iz dubine vremena – pa ćemo ovdje posebno spomenuti samo dva koja su u udruzi zadnja predstavljena: ”Towar m2 – ultimativno dalmatinsko multimedijalno oružje” i “Dalmatia outdoors – web-portal i mobilna aplikacija za promoviranje Dalmacije kao outdoor destinacije tijekom 365 dana u godini”.
Oba spomenuta projekta su po sadržaju i “porijeklu” vrlo indikativni pokazatelji naravi Udruge Dalmacija, koja ih prihvaća i preporučuje te i na taj način šalje poruku da za probleme od danas ne vrijede rješenja od jučer. Pa se i za proslavu dva milenija starosti treba - kad se nazdravlja - kucnuti s mladim idejama.
Udruga je pak svoje zadnje priopćenje o velikom jubileju Dalmacije u “Slobodnoj” naslovila pitanjem:“Vide li Dalmatinci u Saboru i Vladi što se događa s njihovim zavičajem”? Odgovor na to novo je, prilično teško pitanje! A i druga tema, za neku drugu Dalmovnicu.
MLADEN KRNIĆ
