'Cijelo mjesto je živnulo, promijenila se atmosfera!': jedino kino između Splita i Ploča nije u Makarskoj, nego u Podgori, a glavni 'krivac' ispričao nam je kako mu je to uspjelo

- Otkad svaki vikend imamo kino predstave, u Podgori se promijenila atmosfera. Navečer zna biti 100 parkiranih auta. Nekad nemaš gdje parkirati. Napune se okolni kafići, sve nekako oživi. A najveselije je nedjeljom, kad budu dječji filmovi ili crtići. Roditelji znaju dovesti djecu i iz Brela, Baške Vode, stvori se šušur, napuni igralište... Mame dovedu djecu dva sata na film, one odu na kavu. Cijelo je mjesto oživjelo - priča nam Željan Pivac, 35-godišnji kinooperater koji je, na neki način, zapravo jedan od glavnih "krivaca" što Podgora danas ima kino sa suvremenom opremom i izborom filmova koji se premijerno puštaju i u "napucanim" kino dvoranama po šoping centrima.

Pivac je, da budemo precizniji, zajedno s Kinom Mediteran, projektom revitalizacije kina u Dalmaciji, te uz punu podršku Općine Podgora, odgovoran za činjenicu da smo na Makarskoj rivijeri napokon dobili kino. Nekoliko je godina podgorsko kino povremeno i imalo projekcije, ali nije bilo mogućnosti za holivudske filmove naprosto zato što je oprema bila zastarjela.

Sada to više nije tako. Sala podgorskog kina, smještena u Domu kulture, sa svojih 255 sjedećih mjesta, danas ima suvremenu opremu, projektor se po kvaliteti kako zvuka tako i slike ni najmanje, napominje Pivac, ne razlikuje od onoga u Cinestaru. Oprema vrijedna pola milijuna kuna financirana je na osnovu projekta digitalizacije koji je odobrilo Ministarstvo kulture, a oko kojega su se zauzeli Kino Mediteran kao partner Općine, te sama Općina Podgora koja je i sama uložila novac.

No, planovi tu ne staju. Sljedeći korak su nove sjedalice. Potom kazališna rasvjeta. A na koncu i izmjenjivač topline. U prijevodu, zimi će grijati, ljeti hladiti.

Da se u općinskoj zgradi stvori dojam pravog kino ambijenta, nedostaju kokice i sokovi. No, Pivac veli kako misle i na to. Šank već imaju, stoga za provedbu ideje ne treba puno.

Pitat ćete se možda kako Podgora ima kino, dok je Makarska kao grad kojemu su uvijek gravitirale susjedne male općine po tom pitanju prokockao svaku šansu. Ostao je, naime, grad pod Biokovom bez kina koje je vraćeno Crkvi, a koja pak pušta nekretninu da propada. Nije se zauzeo ni u nekakvom javno-privatnom partnerstvu da potakne investitore u novi trgovački centar kako bi našli zajednički kino interes; Grad javni, investitor koliko toliku održivu računicu za ovaj "skupi sport".

Okrenuo je Grad leđa i entuzijastima koji su nekoliko godina organizirali DokuMa film festival, pretvarajući Makarsku na barem nekoliko dana u grad filma. A valja istaknuti kako nikad nisu “zagrizli” ni za temeljitiju suradnju s Kinom Mediteran koji je svoje djelovanje upravo i počeo u Makarskoj.

Zašto je dakle Makarska grad bez kina, nasuprot Podgori, jedinom mjestu s kinom na potezu od Splita do Ploča? Odgovore ćemo potražiti u podgorskom receptu. Presudna je za makarski fijasko po svoj prilici činjenica da je oprema iznimno skupa. Tako kaže i Pivac. Veli kako je potrebno bar milijun i pol kuna za opremiti već postojeću dvoranu s kakvim takvim instalacijama i kakvom takvom baznom infrastrukturom.

- Budimo realni, nije to baš isplativo. Pogotovo kad se radi nešto ispočetka. A mi smo već imali dvoranu. Teško bi to netko sve isfinancirao. Možda neka bogata općina, zašto ne. Ali ne i Podgora koja jedva spaja kraj s krajem - objašnjava Pivac.

Podgora je u startu imala prednost - vlastiti prostor. A imala je i nekoga tko će u tom prostoru vidjeti potencijal. To je bio Željan. Mladi Podgoranin, profesionalni vatrogasac, ali i zaljubljenik u filmove. Njegova fascinacija kinom seže još u srednju školu, kada je imao 16 godina i kada je pomagao ondašnjem kinooperateru koji je vodio ljetno kino Makarska. Naučio je raditi na starim trakama i tako ispekao zanat. Lijepio je plakate, tražio način da bude uključen u rad kina, koje je povremeno, ljeti, znalo raditi i u vrijeme njegova srednjoškolskog obrazovanja.

Onda je zaključio kako bi se moglo nešto takvo raditi i u Podgori. Kontaktirao je Kino Mediteran, ekipu koja je počela povremeno dolaziti u kino s vlastitom opremom i europskim programom kako bi se “ispipao teren i interes”. Bio je to i svojevrsni eksperiment kako bi se ispitalo ima li uopće smisla Podgoru digitalizirati kroz natječaj Ministarstva kulture. Rezultati su bili vidljivi odmah, na samom početku. Pozitivni, ohrabrujući. Kino kultura, unatoč dugogodišnjoj apstinenciji, ipak nije ugašena, niti kompenzirana povremenim odlascima u splitske trgovačke centre.

Kino Mediteran u suradnji s Općinom započinje rad na prijavnici za investicije u kulturi. Ministarstvo kulture je odobrilo projekt te je od studenog prošle godine instalacijom nove digitalne opreme, tzv. DCP projektora, kino počelo redovan rad.

Kino radi svaki vikend, puštaju se dva filma – jedan za djecu, jedan za odrasle filmoljupce, a prikazuju se novi filmovi koji se nalaze u distribuciji. Dio programa su i europski filmovi, te domaći naslovi, čime kino ima programsku raznolikost, pa svi gledatelji mogu pronaći nešto za sebe. Oprema je vrhunska, a upravljanje kinom, koje je dobilo i svoj cjenik korištenja pa je na dispoziciji svima koji su spremni platiti, preuzela je od ove godine Turistička zajednica Podgora.

Sve ovo navedeno odlična je baza na kojoj se može raditi nadogradnja, a podrška Ministarstva kulture dokaz je da ovakvi kulturni projekti, ako postoji netko tko će ih "gurati", a to su Pivac i ekipa iz Kino Mediterana, mogu dobiti financijsku potporu. Nešto iz fondova, nešto iz Općine, I priča može ići dalje.

Desetak dana prije konca tekućeg mjeseca zna se raspored projekcija za naredni. Posjećenost je, hvali se Pivac, izvrsna.

- Prosinac je bio skroz rasprodan. Siječanj je bio nešto slabiji, ali kažu da je to najdepresivniji mjesec. Najbolje su bili posjećeni filmovi Bohemian Rhapsody i Zvijezda je rođena. Za ovaj s Lady Gagom čak je ostalo ljudi ispred kina, nije više bilo mjesta. A plača je bilo na Grinchu, kada nažalost nisu sva djeca mogla ući jer su karte također bile rasprodane. Moj favorit je danski film Krivnja na kojem je bilo 50-ak ljudi, ali svi su izašli iz dvorane vidljivo pod dojmom. Odavno nisam bolji film pogledao - kaže Željan.

- Nije ovo mačji kašalj što imamo u Podgori. Stvarno nije. Svi filmovi su novi, nema čekanja, vrte se paralelno u Cinestaru i ovdje - dodaje Pivac koji je ipak pobornik old fashion tehnike.

Veći je bio izazov raditi na starim trakama koje je trebalo pripremati i po tri sata prije predstave. Kad se dogodi da puknu, a događalo se, smije se on, onda se treba brzo snalaziti. Katkad bi netko zabeštimao u dvorani, ali sve je to bilo dio doživljaja, dodat ćemo.

Suprugu Nikolinu podučava raditi na novoj tehnici koja je daleko jednostavnija, no isto ju treba naučiti. Nije mala stvar pustiti film i znati da si sukreator onog veličanstvenog dojma u kino dvorani koji zapravo i nema supstituta. Jedno je film na televiziji, a posve drugo na velikom platnu. Otprilike poput promatranja zalaska sunca uživo, neponovljivog zbog uvijek jedinstvenog kolorita i ostalih osjetilnih podražaja, i plošne, beskrvne i ruku na srce loše replike stvorene na zaslonu mobitela. Koliko god kamera mobitela bila kvalitetna, i s koliko god piksela se njezin vlasnik dičio.