Povratak u školske klupe na domak pedesete? Može, zašto ne!
Dvije žene iz ove priče dokaz su da nikad nije kasno ulagati u sebe i vlastiti razvoj, pa i kroz obrazovni sustav; one, doduše, u svojim lijepim zrelim godinama nisu upisale doktorate (ali stignu sve, pa i to!), nego studij koji se zove točno ovako: Program za stjecanje pedagoških kompetencija za strukovne učitelje, suradnike u nastavi i mentore.
E, tu su se naše dame prepoznale, a i upoznale! One se zovu Ljiljana Subašić (48) i Barbara Marković (41).
Ljiljana je dugogodišnja frizerka i obrtnica, te aktualna predsjednica Ceha frizera, kozmetičara i pedikera pri Udruženju obrtnika Split, dok je Barbara dopredsjednica Hrvatske udruge obiteljskog smještaja iz Splita.
Potpuno su različitih branši, a ipak su se zatekle u istim klupama tijekom cijele akademske godine; točnije, većinu iste, jer se (na žalost) manji dio nastave održavao online, uslijed dobro nam poznatih pandemijskih (ne)prilika. Tijekom školovanja su se dakle upoznale i sprijateljile, a budući da su obje etablirane u svojim profesijama, već planiraju i nesumnjivo uspješnu suradnju...
Ljiljana je oduvijek znala da će biti frizerka, no tek je nakon otvaranja vlastitog frizerskog salona shvatila da će biti i - mentorica. Kroz njezinu su "butigu", naime, prošle bezbrojne naučnice i naučnici, odgojila je na generacije vještih frizerki i frizera. Želja za obrazovanjem u pravcu stručnijeg pedagoškog pristupa - barem onog teorijskog, jer u praksi je već oštra kao frizerske škare! - stoga je logična...
- Odlučila sam postati frizerkom u trenutku kad je jedna susjeda moju najmlađu sestru prvi put ošišala; i sama sam tada bila dijete. Tada su sve žene "znale šišati", imale su doma one jedne glomazne krojačke "makaze" i nikakav problem šišati, frizirati. Ajme!
Kad sam vidjela kako je jedna od tih žena ošišala mladu kosicu moje tek prohodale sestrice, rasplakala sam se i potom ozbiljno rekla: nju više nitko neće šišati, samo ja. Odluka je pala - sa sjetnim osmijehom se prisjeća Ljiljana, koja je istu odlučnost iz djetinjeg vremena zadržala i u odrasloj dobi.
Upisala je studij pri Filozofskom fakultetu u Splitu, oduprla se podsmjehivanju i sve ispite položila među prvima! Danas je, kao i Barbara, ponosna vlasnica Potvrde o završenom školovanju, svoje prve mini-diplome. Velika želja joj je, nakon brojnih edukacija u svom obrtu, držati predavanja iz strukovnih frizerskih predmeta i u školi. To joj je, ne libi se priznati, izazov i ono za čim žudi.
- U našem je zanatu važno uvijek biti u trendu, stalno odlaziti na edukacije, raditi i velike projekte poput revija i drugog, ukoliko ste ambiciozni. Naravno, zadovoljna mušterija koja će se vratiti je poanta ovog posla. Ipak, uz bazične stvari treba moći udovoljiti prohtjevima i najzahtjevnije klijentice ili klijenta; zato je važno stalno biti "in". Osim frizerskih edukacija dosta i čitam, u posljednje vrijeme najviše zakone Republike Hrvatske - smije se čelna osoba struke u nadležnom lokalnom tijelu, to jest granskom Cehu.
Ljiljanu nisu omele zlobne primjedbe u stilu: "što će ti školovanje na pragu pedesete".
- Na te bih riječi rekla sljedeće: a sad dolazi najboljih pedeset! - vedro će iskusna splitska majstorica.
Njezina novopečena školska kolegica u istoj studentskoj klasi je, rekosmo Barbara Marković, kao i Ljiljana također udana žena i majka. I tu otprilike prestaje svaka sličnost, jer Barbara je oduvijek "do grla" u turizmu, vlasnica je apartmana i turističke agencije, dok joj je suprug vlasnik restorana u Splitu.
Sve za gosta, njihov je moto, no uvijek se može i bolje, smatra Barbara, inače diplomirana ekonomistica i također odnedavno vlasnica još jedne diplome, preciznije Potvrdnice o završenom programu pri Filozofskom fakultetu u Splitu.
- Nakon završenog Ekonomskog fakulteta "na vrijeme", kako se običava reći, radila sam kao event-managerica čak i na kruzeru, i to sedam godina! Otprije desetak godina imam vlastite smještajne kapacitete u Splitu, te turističku agenciju, a drago mi je što sam u životopis upisala i niz predavanja vezano za iznajmljivačku djelatnost. Pionirka sam edukacija za obiteljske iznajmljivače za našu županiju u suradnji s Joškom Stellom, direktorom županijske turističke zajednice - prisjeća se naša sugovornica.
Elokventna je i željna učenja, a ni trema je ne mori, što je "minimalni tehnički preduvjet" za rad s ljudima i javna izlaganja, pa i pedagoški rad. Još se živo sjeća predavanja održanog pred tisuću i pol ljudi na kongresu u Marriotu u SAD-u, na Floridi, prije petnaestak godina na temu turizma. I to na engleskom!
No, ona je seminare i kongrese i organizirala, a u organizacijski staž upisuje kao najveće zbivanje Kongres dječje neurokirurgije svojedobno u Cavtatu. Bilo je 900-njak sudionika...
- U turizmu je trenutno najvažniji "storytelling", a mi imamo priča na pretek u našoj mikrosredini, Splitu i okolici! Na sreću - ili čak na žalost - nama se turizam "dogodio"; ne kao dokaz dobre strategije, nego kao sretna okolnost. No, goste treba znati privući, zadržati i navesti da nas opet posjete.
Fali nam strategija i stručnost. Na primjer, dragulje poput Kliške tvrđave sinergijom turističkih djelatnosti treba podignuti na razinu vrijednu veće pažnje gostiju.
Primjer propusta broj dva: uništili smo Božićni sajam, ljudi odlaze uživati u njemu u druge gradove umjesto da drugi dolaze k nama u Split.
Smatram da u splitskom turizmu ima puno prostora za napredak, osobno želim pomoći koliko mogu, dijelom i kroz prenošenje znanja mlađim generacijama; ujedno bismo tako naveli mlade da ostanu u našoj zemlji, u svom gradu i dobro žive od svoga rada. Priželjkujem rad u školi kao i Ljiljana - otkriva poveznicu sa kolegicom s fakulteta.
Barbara najavljuje i nastavak napredovanja unutar akademske zajednice.
- Kanim upisati magisterij na Ekonomskom fakultetu, za kojega sad posjedujem višu stručnu spremu - veli turoperatorica i dopredsjednica obiteljskih iznajmljivača za krovno državno udruženje.
Nije, veli, lako biti studentica u zrelim godinama, najviše zbog obveza koje donosi to razdoblje života. Nema više bezbrižnog studiranja i "materine spize", sad je ona ta "mater" koja kćerki i suprugu svaki dan kuha (iako suprug ima restoran), jer takva je naša Dalmacija! No, Barbara je uspjela u sebi objediniti i majku-hraniteljicu i ambicioznu studenticu, ali i uspješnu poslovnu ženu!
- Voljni element, motivacija u našim je godinama ono najvažnije. Zato sam odlučila biti uporna; ispočetka mi je bilo teško učiti, dok mozak nisam dovela u "radnu temperaturu", a onda je krenulo! - otvoreno će Marković.
Dame iz naše priče sad idu dalje, nema stajanja! Samo nebo je granica, ima se još puno pred sobom lijepih godina za učenje, rad i napredovanje; a i prijateljstva nastala iz tog novog iskustva jednako su vrijedna, slažu se obje...
Voliš ovakve teme? Svaki dan donosimo nove! I sve su na našem portalu https://slobodnadalmacija.hr/budi-slobodna