Rođenje djeteta najljepši je događaj u životu svake žene, bar u većini slučajeva. Jedna od sedam žena nakon poroda ne proživljava vrijeme s tek rođenim djetetom sretno i ispunjeno. Nažalost, kod nekih žena se javlja postporođajna depresija.
Da bi se postavila dijagnoza postporođajne depresije, simptomi trebaju trajati najmanje dva tjedna i ometati ženu u njezinom svakodnevnom funkcioniranju. Popričali smo s Antoniom Zrilić, psihologinjom s višegodišnjim radnim iskustvom i terapeutkinjom prvog stupnja transakcijske analize u edukaciji o ovom poremećaju, o mislima koje prolaze glavom majkama s postporođajnom depresijom, te o učinkovitom načinu liječenja.
Zašto se javlja?
Etiologija nastanka postporođajne depresije nije točno utvrđena, međutim možemo navesti neke rizične faktore za njezinu pojavu.
To su: osobna i obiteljska anamneza depresije ili drugih psihičkih poremećaja, neplanirana ili neželjena trudnoća, prethodni abortusi, bolest novorođene bebe, promjene u razini hormona nakon poroda, komplikacije tijekom dovršetka poroda, socioekonomski status, nezaposlenost, konflikti s partnerom, stavovi prema odgoju djeteta, stresni životni događaji, obiteljsko nasilje, nedostatak podrške partnera i ostalih članova obitelji, konzumacija droge i alkohola.
Kako se liječi, odnosno može li proći sama od sebe?
Postporođajna depresija se liječi korištenjem lijekova te individualnom psihoterapijom. Kod blažih simptoma moguće je da će biti dovoljna psihoterapija ili savjetovanje psihologa bez uzimanja lijekova. Od lijekova se najčešće propisuju antidepresivi. Također, važno je surađivati i s članovima obitelji, a sve zbog dobrobiti žene i novorođene bebe.
Po čemu prepoznajemo postporođajnu depresiju?
Najčešći simptomi su depresivno raspoloženje, umor, plačljivost, prevelika osjetljivost, osjećaj manje vrijednosti, osjećaj krivnje, gubitak apetita, gubitak energije, poremećaji spavanja, gubitak koncentracije, prisilne misli, kao i suicidalna razmišljanja i opetovana razmišljanja o smrti te ponekad i razmišljanja o nanošenju zla novorođenoj bebi.
Koliko je zastupljena?
U literaturi se navodi kako od 10 do 20 posto žena doživljava postporođajnu depresiju, no treba biti oprezan s tim podacima jer prema nekim istraživačima u čak 50 posto slučajeva postporođajna depresija ne bude dijagnosticirana.
Koja je razlika između postdepresije i baby bluesa?
Baby blues je kratkotrajni poremećaj raspoloženja kod žene nakon poroda. Događa se zbog hormonalne neravnoteže koja nastaje porođajem i naglim gubitkom hormona koji su podržavali trudnoću.
Prema podacima iz literature baby blues doživljava izuzetno visok postotak rodilja, čak 80 posto. Kod baby blues simptoma žene osjećaju sniženo raspoloženje, manjak energije, izuzetno su osjetljive pa često plaču, zabrinute su za novorođenče, pitaju se je li beba dovoljno jela, spavala. Međutim u slučaju baby bluesa žene mogu normalno funkcionirati i “uživati” sa svojom bebom.
Razlika između postporođajne depresije i baby bluesa je u ozbiljnosti simptoma i u duljini trajanja. Za razliku od postporođajne depresije, osim što baby blues ima manje ozbiljne simptome od postporođajne depresije, povlači se spontano, traje do mjesec dana i ne zahtijeva liječenje.
Što ženi prolazi kroz glavu? Možete li opisati tipično razmišljanje osobe s postporođajnom depresijom?
Svaka žena je jedinstvena i na svoj način proživljava postporođajnu depresiju. Žena koja pati od postporođajne depresije osjeća se depresivno, tužno, izuzetno osjetljivo reagira. Smatra da nije dovoljno dobra majka jer bi se trebala veseliti svakodnevnim druženjima i njegovanju svoje bebe, a zapravo se ne može povezati s djetetom. Zbog toga joj se javlja osjećaj krivnje.
Kad dijete plače, majka može osjetiti ljutnju zbog plakanja, a potom ona bude tužna jer je osjećala ljutnju i naposljetku se javi osjećaj krivnje jer se osjećala tužno. Dakle, javi se mnoštvo neugodnih emocija i žena može pomisliti da ne može uopće izdržati sve te osjećaje.
Ponekad majka okrivljava dijete zbog osjećaja kroz koje prolazi. Žena nije sigurna voli li uopće svoje dijete, može žaliti što je uopće rodila. Kod najtežih slučajeva, ženi se jave prisilne misli, umišlja da je dijete bolesno ili da nije dovoljno jelo, da nešto nije u redu s djetetom. Također, mogu se pojaviti suicidalne misli i misli kako da naudi djetetu.
Je li ova tema dovoljno osviještena u medijima?
Definitivno nije. U principu i dalje se ne govori dovoljno o važnosti mentalnog zdravlja, koje je temelj ljudskog blagostanja i djelotvornog funkcioniranja za pojedinca i društvo. U hrvatskom društvu još uvijek je često prisutan osjećaj srama ako pojedinac traži pomoć psihologa ili psihoterapeuta.
Osoba se boji stigme da nije “normalna”, odnosno boji se osude okoline. O postporođajnoj depresiji se također ne govori ozbiljnije, iako je ovo sve prisutnije stanje koje pogađa majke.
Ako bi se više davalo na važnosti ovoj temi, načinima kako prevenirati ili kako se nositi s postporođajnom depresijom i slično, isticati da je važno da žene potraže pomoć zasigurno bi se mnoge žene koje možda nisu niti upoznate s ovim problemom informirale kako nisu jedine koje kroz to prolaze i da je u redu potražiti psihološko savjetovanje jer im se može i treba pomoći.
Važno je osvijestiti ženama da nisu same i da su brojne druge žene prošle kroz postporođajnu depresiju kao i da će, nažalost, brojne prolaziti u budućnosti. Neke od poznatih ličnosti koje su patile od postporođajne depresije su: princeza Diana, Adele, Alanis Morissette, Gwyneth Paltrow, Drew Barrymore, Serena Williams...
Kada bi trebalo zatražiti pomoć?
Žene se u trudnoći suočavaju s brojnim promjenama raspoloženja, ako su prvorotkinje zabrinute su kako će se snaći u novoj ulozi majke, kako će dolazak bebe utjecati na partnerski odnos, koliko dugo će trajati oporavak od poroda, hoće li moći uspostaviti dojenje..
Bilo bi dobro da žene koje osjećaju u trudnoći stres i veliku zabrinutost porazgovaraju sa psihologom ili nekom drugom stručnom osobom kako bi se osjećale bolje, smanjile razinu stresa i pritiska te što mirnije dočekale porod.
Ako simptomi postporođajne depresije potraju duže od dva tjedna ili počnu utjecati na normalan svakodnevni život nužno je odmah potražiti stručnu pomoć. Svakako bi preporučila razgovor sa psihologom čim žene primijete prve simptome koji bi eventualno mogli ukazivati na postporođajnu depresiju.
Ponekad žene niječu problem ili se brinu da će ih se smatrati lošim majkama ako potraže pomoć. U situacijama kad partner i drugi članovi obitelji prvi primijete pojavu simptoma nužna je njihova adekvatna i pravovremena reakcija. Važno je da motiviraju ženu na razgovor sa stručnjakom, pruže joj podršku, ljubav, razumijevanje i pomoć u brizi oko djeteta i ostalih poslova u kući.
Zaključno, još jednom apeliram na sve žene da potraže stručnu pomoć u slučaju simptoma koji ukazuju na postojanje poslijeporođajne depresije jer je to odraz odgovornog ponašanja prema sebi, djetetu i partneru.
Voliš ovakve teme? Svaki dan donosimo nove! I sve su na našem portalu https://slobodnadalmacija.hr/budi-slobodna