Neka mi čitatelji na samom početku teksta o kulturnoj rubrici Slobodne Dalmacije, koji će biti arhivarski neutralan, ipak dopuste stanoviti osobni ton kojim se legitimiram kao njegov autor.
Od 80 godina Slobodne Dalmacije svojih sam profesionalnih u njoj ostavio gotovo 40 (s kraćom pauzom sredinom 90-ih), a u nju sam ušao kao nadobudni 20-godišnji honorarac s namjerom da pišem isključivo u Kulturi, rubrici u kojoj ću se 1986. godine i zaposliti.
Teško je danas opisati koliko je to tada bila prestižna stvar. Rubrika je upravo počela bujati, iako je i ranije već dobila primjeren prostor, ali nakon marnog pregledavanja digitalnog arhiva shvatio sam da neću biti pristran zaključim li kako je pravu renesansu doživjela baš sredinom osamdesetih godina, kada sam imao sreću i osobno se pridružiti tom rastu - kako čitave Kulušićeve "Slobodne", tako i kulturne rubrike koju je upravo počeo uređivati Bože V. Žigo.
Presudna 1986. godina
Čim su po Dalmaciji krenuli ljetni kulturni festivali, 1986. je uvedena svakodnevna rubrika Kulturno ljeto, na četiri stranice, a 16. listopada izašao je i prvi broj kult(ur)nog priloga "Forum".
Doista, nikad kao tada pod Žiginim vodstvom - prostorom, ugledom i utjecajem - Kultura nije bila jača. Kasnije ću osobno uređivati i dnevnu rubriku i "Forum", ali nikad se nisam osjećao tako važnim i ponosnim kao tada, kada bih vidio svoj tekst otisnut u njima.
Povijesno je već verificirano da su dva najprosperitetnija razdoblja "Slobodne" bila desetljeća kad su joj glavni urednici bili Sibe Kvesić (1955. - 1965.) i Joško Kulušić (1983. - 1993.). Ne čini se nimalo slučajnim da su upravo u tim godinama i kulturne teme u Novini dobile na dodatnom prostoru i težini, naročito u osamdesetima, nekako paralelno s nikad jačim HNK-om Split kojemu je na čelu bio Ivica Restović, istodobno i predsjednik Izdavačkog savjeta "Slobodne".
Kao što je u jednom sličnom "spomenarskom" tekstu prije 20 godina lijepo napisao Jakša Fiamengo, koji je čitav svoj novinarski radni vijek proveo u Kulturi, "uvijek će biti ljudi koji tvrde da novine bez zaglavka kulturne rubrike i nisu neke novine, da nisu vrijedne cjelovitog poštovanja i ne zavrjeđuju ozbiljniji tretman", a tog nepisanog pravila - za koje će ruku u vatru dati osobito sami kulturnjaci - Slobodna Dalmacija se držala gotovo od samog početka.
Još joj nije bio ni drugi rođendan, rat je tek bio završio, a u njoj su se počeli pojavljivati tekstovi iz kulture. Ne samo strogo novinarski, izvještajni, koji su bili uglavnom nepotpisani. Nego, na vrhu velike stranice, tadašnjeg "lancuna", obično bi se ustobočio kakav ozbiljan esej, kritika, prozni ulomak ili pjesma, postrance bi se nizale vjestice, a ispod bi bio podlistak u nastavcima. Na samo četiri tadašnje stranice "Slobodne", poslije osam, rubrika Kulturni pregled nalazila je svoje mjesto, no sve su to bili rudimenti.
Svejedno, kultura nikako nije bila "strano tijelo", a među autorima se našao znatan broj istaknutih književnika. Pjesme i prozu su tako objavljivali Vladimir Nazor, braća Marin i Jure Franičević, Jure Kaštelan, Živko Jeličić, Mirko Božić... Pisalo se o arheološkim spomenicima, obnovi Zadra, splitskom kazalištu, narodnoj poeziji kao umjetničkoj tvorevini, našlo se tu i likovnih tema, kao i portreta umjetnika, domaćih i stranih.
Tih i kasnijih godina primjećujemo već potpise autoriteta poput Cvite Fiskovića, Krune Prijatelja, Duška Kečkemeta... predaleko bi nas odvelo nabrajanje svih uglednih znanstvenika i kulturnjaka koji su se kao autori našli na stranicama ovog dnevnika.
Ipak, trebalo je proći više od desetljeća od osnutka "Slobodne" da bi se kulturna rubrika počela ozbiljnije razvijati i tu dolazimo do zlatne ere Sibe Kvesića.
Kulturu u njegovo doba 1957. - 58. uređuje književnik Slobodan Novak, dotadašnji direktor Drame splitskog kazališta, kasniji akademik. Rubriku potom vode Bruno Begović (sin književnika Milana Begovića), zatim Vojko Mirković, koji će okupiti širi krug suradnika i pod čijim vodstvom rubrika dobiva profil ozbiljno ustrojene redakcije, a potom su je uređivali Mirko Prelas, Ivica Mlivončić, Bože V. Žigo, Joško Čelan, Jakša Fiamengo, Zlatko Gall, Joško Jelić, Darko Vukorepa, Jasen Boko, Ivan Ugrin, Igor Brešan, Sandro Pogutz, Jasenka Leskur, Ivica Ivanišević, Siniša Kekez (u tri navrata s prekidima), Eda Vujević, Jakov Kosanović, Silvana Uzinić, a u novije vrijeme - iako to nije notirano u impressumu - Ivo Bonković i trenutačno Nina Glučina Ramadža.
U rubrici su objavljivali kao novinari ili vanjski suradnici mnogi pisci: Miljenko Smoje, Anatolij Kudrjavcev, Momčilo Popadić, Veselko Tenžera (koji je prve književne kritike objavio u kulturnoj rubrici SD), Luko Paljetak, Gordana Benić, Bruno Profaca, Ivan Martinac, Jadranka Čolović Sviličić, Mato Jerinić, Tin Kolumbić, Stanko Bašić, Jasen Boko, Jurica Pavičić, Ante Tomić, a tom nizu danas valja pridružiti i Sinišu Kekeza.
Kao kritičari, u rubriku su se ugradili: Miro Jajčanin, Frano Baras, Andro Filipić, Petar Brečić, Frano Gotovac, Mani Gotovac, Željko Rapanić, Josip Mirošević, Željko Žutelija, Miljenko Grgić, Mirjana Škunca, Đeki Srbljenović, Vinko Srhoj, Dražen Vrdoljak, Darko Glavan, Zlatko Gall, Diana Nenadić, Jakov Kosanović, Ivan J. Bošković, Ante Kuštre, Vinko Vuković, Sandi Vidulić, Siniša Vuković... a u novije doba najzaposlenija redakcijska kritička pera su Jasmina Parić (kazalište), Marko Njegić (film) i Ivica Ivanišević (književnost), i sam autor više knjiga.
Značajan trag kroz godine ostavili su Tonko Maroević, Pavao Pavličić, Igor Mandić, Josip Pavičić, Andriana Škunca, Branimir Donat, Ivica Župan...
Sve ono što nije moglo proći kroz dnevni žrvanj "raskomodilo" bi se u "Forumu", a tamo bi se našlo svega blaga, pa i dijelovi "Mediteranskog brevijara" Predraga Matvejevića, neposredno prije nego će se pojaviti kao veliki publicistički bestseler.
Slobodna Dalmacija u kulturnoj rubrici nikad nije bila samo puki kroničar, iskazivala se i kao akter.
Mnoge akcije pokrenute su upravo iz rubrike, na mnoge je važne stvari upozoreno, poput devastacije Salone, Isse i drugih arheoloških lokaliteta. Niz događaja dobio je svoj primjeren tretman na stranicama rubrike, među njima i gostovanja glasovitih umjetnika u Dalmaciji, a bili su to: Orson Welles, Eugene Ionesco, Alfred Hitchcock (s kojim je intervju napravio kasniji glavni urednik Joško Franceschi), Peter Ustinov, Svjatloslav Richter, Herbert von Karajan, Zubin Mehta, Anatolij Vasiljev, Josephine Baker, Derek Jacobi, Jodie Foster, Monserrat Cabale, Yehudi Menuhin, Michael York, Placido Domingo...)
Ljeto je uvijek bilo kulturni forte na stranicama "Slobodne" koja je ekstenzivno izvještajno i autoritativno kritički pratila Splitsko ljeto, Dubrovačke ljetne igre, Međunarodni dječju festival u Šibeniku, zadarske Glazbene večeri u Donatu, Festival klapa u Omišu, Filmski festival u Puli...
No, "Slobodna" je u svojim najboljim danima daleko nadilazila okvire svoje regije, pa i Hrvatske. Njezini su kritičari redovito putovali na kulturne manifestacije u svijetu, najviše naravno po Europi. Njihovi stavovi citiraju se i tiskaju u katalozima, programskim knjižicama, na ovicima knjiga...
Bilo je to vrijeme kad su doista divovi "hodali" na stranicama Kulture i "Foruma". Tonko Maroević i Igor Mandić, zagrebački Dalmatinci, u prigodnim tekstovima prisjetili su se svojih veza s njom.
Mandić je napomenuo da su njegova "životna putanja i krivudanja kao pisca umnogome obilježeni ‘Slobodnom‘" u kojoj je sa suprugom ispisivao njihovu "Bračnu kuharicu", a kasnije i svoju kolumnu "Potkivanje jaja". Ti su ironijski tekstovi, napisao je, bitno odredili njegovu knjigu "Za našu stvar".
Tonko Maroević pak, koji je godinama za "Slobodnu" pratio poeziju, napomenuo je kako je "Slobodna vjernošću potrebama i zahtjevima specifične i konkretne (dalmatinske) regije najbolje ispunila i svoju nacionalnu i univerzalističku vokaciju".
"Vezanost uz mjerilo sredine pouzdani je jamac i buduće recepcije, a na neizvjesnom putu kroz novo doba (nove tehnologije i nove medijske izazove) želim Slobodnoj Dalmaciji mnogo upornosti i još više uspjeha", zaključio je.
Presloženi prioriteti
Napisano je to desetljećima unatrag, a u međuvremenu se pokazalo da će se ove novine, odnosno Novina, kako joj volimo tepati - iako je danas više "konzumirate" na web-stranici - doista suočiti s velikim vlasničkim, medijskim i tehnološkim promjenama. Još jedna je upravo krenula - uvođenje preplate na tzv. premium sadržaj u web-izdanju.
Maroević i Mandić, baš ta dvojica dičnih pokojnika - koji su romantičarski uporno do zadnjeg daha svoje tekstove, duboko u računalnom dobu, ispisivali na starim "makinjetama" - sigurno nisu mogli ni zamisliti koliko će predstojeća vremena doista biti izazovna za medije i osobito kulturu u njima, što se svakako vidi i u "Slobodnoj".
Prioriteti su presloženi, navike čitateljske publike drugačije i možda se sve ovo čega se ovdje prisjećamo čini zastarjelim i nepotrebnim poput pisaćih strojeva. Kao i moja davna ambicija da pišem isključivo u kulturnoj rubrici.
Naravno, uvijek će biti publike koja će "kliknuti" na Kulturu, iako nikad dovoljno, ali ne treba nikako zaboraviti da je i zadnja generacija istaknutih kolumnista "širokog spektra" u vodećim dnevnim novinama izrasla upravo u kulturnom inkubatoru "Slobodne". Jergović, Tomić, Pavičić, Ivanišević... svi su se oni afirmirali kao novinari i urednici "Slobodne", odnosno "Nedjeljne".
Takvi se kadrovi više ne rađaju u dnevnim novinama, nove generacije pisaca i novinara kulturne provenijencije samoorganiziraju se i nalaze nove kanale afirmacije i promocije.
Da, baš kao što je Fiamengo bio primijetio., "suradnici (kulturne) rubrike u većini slučajeva i sami su kulturni djelatnici, a neki su znali biti i glavni urednici lista. Iako je u posljednje vrijeme sklona osipanju (što bi trebalo zaustaviti), kulturna rubrika i nadalje ispunjava zadaću čuvanja i podizanja kulturnog nivoa cijelog lista" jer, kako je prethodno bio napisao, "suradnik kulturne rubrike ne može biti bilo tko, već znalac i izuzetno pismen novinar".
Bilo je tako još uvijek prije dvadeset godina, a koliko isto vrijedi danas - na čitateljima je da valoriziraju. Kulturni sadržaj u novinama (i na internetu) po definiciji bi morao biti premium sadržaj, prvoklasni. Prepoznat kod prvoklasnih čitatelja koji će za njega biti spremni platiti.
I na jednima i na drugima je da se iskažu, ne samo u Slobodnoj Dalmaciji.
