Četvrta gardijska brigada iz Splita i Sedma gardijska brigada iz Varaždina prve su ušle u povijesni hrvatski grad Knin – Srpske snage u većem su dijelu izbjegle u pravcu Drvara – I predstavnici civilne vlasti, na čelu sa županom Krunom Peronjom, došli su u grad – Nismo mi pucali, uobičajene su riječi četnika koji su se predavali hrvatskim vojnicima
Hrvatska vojska oslobodila je Knin! Hrvatski stijeg konačno se vijori na kninskoj tvrđavi! Poslije manje od dva dana akcije oslobađanja okupiranih područja Hrvatske, 4. gardijska brigada iz Splita i 7. gardijska brigada iz Varaždina, u silovitom su udaru u subotu ujutro ušle u povijesni hrvatski grad, porazivši do nogu četničku vojsku. Samo nekoliko sati nakon hrvatskih bojovnika i naša je ekipa ušla u Knin. U samom središtu grada susrećemo stožernog brigadira Ivana Koradea, zapovjednika 7. gardijske brigade, poznatih varaždinskih "Puma".
– Sedma i Četvrta gardijska brigada – kazuje nam brigadir Korade – ujutro u deset sati ovladale su širim prostorom Knina i samim gradom Kninom. Kao što vidite, hrvatski barjak je postavljen na kninsku tvrđavu, koja je uvijek bila hrvatska!
– Što je sa srpskim snagama?
– Srpske su snage razbijene i u totalnom su rasulu. One su u većem dijelu izbjegle u pravcu Bosne, točnije prema Drvaru.
Inače, zapovjednik Korade izuzetno je zadovoljan ponašanjem hrvatskih vojnika prilikom ulaska u Knin. Preostale civile nitko ne dira, oni se slobodno kreću gradom, u što smo se i osobno uvjerili. U gradu su, koliko smo uspjeli vidjeti, ostali uglavnom starci. Na licima im je zamjetna zbunjenost i šok, valjda zbog spoznaje da ih "ustaše" uopće ne diraju. Ivan Korade kaže nam da se već u nedjelju u Kninu uspostavlja civilna vlast i da će onda ona preuzeti brigu o srpskim civilima koji su ostali u gradu. Uostalom, to nam potvrđuje i Kruno Peronja, splitsko-dalmatinski župan, koji se upravo s kolonom vozila zaustavlja sa svojom pratnjom i suradnicima.
– Ovdje sam stigao – kazuje nam župan Peronja – jer već od prvih trenutaka u oslobođenoj Vrlici i Kninu radimo na uspostavi hrvatske državne uprave, i hrvatske civilne vlasti koja je stalno korak uz korak s vojnim postrojbama i s medijima. Zato želim iskoristiti ovu priliku da čestitam i vama novinarima. Što se tiče ponašanja hrvatskih vojnika nakon oslobađanja Knina, ono je besprijekorno. Ja sam osobno razgovarao s nekoliko starijih gospođa, Srpkinja, koje su ostale u Kninu, i one mi kažu da nemaju nikakvih zamjerki.
– Već u nedjelju u Kninu se uspostavlja civilna vlast Republike Hrvatske?
– Svakako! Ovdje, u Knin će u nedjelju doći i povjerenik hrvatske Vlade za grad Knin gospodin Petar Pašić, i onda je sve gotovo. Sutra, u nedjelju, ovdje će u potpunosti proraditi i policija, te sve ono što našu državu čini sigurnom i čvrstom.
Nakon razgovora sa županom Peronjom, nastavljamo obilaziti središte Knina. Upozoravaju nas da su "do malo prije" preostali četnički snajperisti gađali po gradu, da su već ušutkani, ali da se ipak pripazimo. Na svakom koraku tragovi bijede i jada koji je ovdje vladao posljednjih pet godina pod terorom samozvanih kninskih vođa samozvane "krajinske države". Poluprazne radnje i kiosci najilustrativniji su pokazatelj o tome kako se jadno živjelo u "krajinskoj metropoli". No sve to više nije važno, niti se previše ima smisla sada osvrtati na sve to. Jer Hrvatska je vojska sada u Kninu, a s njom i hrvatska vlast.
A upravo hrvatski vojnici su oni koji zaslužuju najveće pohvale i čestitke za odlično odrađen posao. "Ovo smo svi čekali od početka rata, o ovome smo svi sanjali!" – govori nam jedan od Splićana, pripadnik 4. gardijske. "Sada je sve gotovo, pobjeda je naša!" – ushićeno će jedan Varaždinac iz 7. gardijske "Puma".
"Pozdravite naše u Kninu", najčešće je bila poruka Sinjana iz 126. domobranske pukovnije i 5. satnije 72. bojne Vojne policije, te Sesvećana iz 144. brigade, dakle, onih koji su najvećim dijelom odradili posao iz pravca Sinja preko Vrlike do Knina (iz tog je pravca, inače, i naša reporterska ekipa ušla u oslobođeni hrvatski grad). Naravno, tu su i hrvatski redarstvenici, ne zaboravimo nikoga. Jer svi su oni odradili ono što se donedavno činilo tako dalekim.
A odradili su akciju oslobađanja Knina i svih ostalih područja zaista besprijekorno. Naime, četnici su nakon konačnog udara Hrvatske vojske bili totalno razbijeni, postrojbe su im bile u potpunom rasulu i više ih nitko nije mogao "sastaviti". U to smo se najbolje uvjerili na izlazu iz Knina, kraj sela Biskupija. Krenuvši natrag prema Sinju, u jednom smo trenutku naletjeli na grupu od desetak četnika koja je nenaoružana, ali u uniformi išla cestom. Na čelu grupe jedan od četnika nosi bijelu zastavu. Odmah iza nas dolazi nekoliko vozila s hrvatskim vojnicima.
– Nismo se – počinje odmah priču jedan od četnika – mi ovdje borili, mi smo odmah bacili oružje, tamo, kod Polače. Nas su samo digli s odmora, obukli u uniformu i dali nam oružje. Ali mi sigurno pucali nismo, niti je iz naših pušaka metak opalio – standardnu priču kazuje zarobljeni četnik, kojemu je grupa očito povjerila ulogu njihova odvjetnika. No, prekida ga jedan od hrvatskih vojnika s pitanjem "Jesi li mi ti ono kuću zapalio, a?".
– Nisam, matere mi, stvarno nisam – odgovara četnik. – A što ću sada, ništa, eto šta. Ubijte me, što ću.
– Nitko te neće ubiti, što tu cmizdriš – odgovara mu jedan od hrvatskih vojnika. Grupu četnika stavljaju u vozilo i odvode u zatvor.
I što reći na kraju prvog reporterskog izvješća iz slobodnog Knina? Osim da smo dočekali ono što smo tako dugo iščekivali. I, što je najbitnije, bez velikih žrtava, te na zaista velik i dostojanstven način.